Vukovar nije običan grad. On je simbol hrvatske patnje, otpora i identiteta. Biti gradonačelnik Vukovara ne znači samo upravljati komunalnim poslovima, već i nositi simboličku težinu nacionalnog dostojanstva. Zato svaki ispad, svaka izjava, pa i svaka šutnja, u Vukovaru ima višestruko značenje. U tom se gradu politička dvoličnost pamti i ne zaboravlja.
Thompson – pjevač ili politički lakmus papir?
Pjevanje Thompsonovih pjesama, posebice u slavlju desnih opcija, već odavno je najnormalnija stvar. Ono što je važno u ovom kontekstu jest: zašto bi netko tko se politički pozicionira kao suverenist i domoljub, osjećao potrebu distancirati se od pjesme s kojom se mnogi njegovi glasači poistovjećuju?
U izbornoj noći 18. svibnja, u stožeru Hrvatskih suverenista, zabilježena je snimka slavlja na kojoj članovi i simpatizeri pjevaju Thompsonovu pjesmu „Anica, kninska kraljica“. Snimka je, prema svemu sudeći, sasvim benigna, nema neprikladnog ponašanja, vrijeđanja ni ekscesa. Ipak, nekome očito smeta. Taj netko je, prema tvrdnjama upućenih izvora, upravo Marijan Pavliček, kandidat za gradonačelnika Vukovara, koji se navodno u panici trudi spriječiti da snimka dospije u javnost.
Zašto Pavliček maltretira Damira Barnu?
Prema dostupnim informacijama koje su objavljene na službenoj Facebook stranici Domovinskog pokreta Vukova, Pavliček vrši pritisak na Damira Barnu, čovjeka za kojega očito smatra da ima saznanja o snimci ili ju posjeduje. Prijeteće poruke i neprekidni pozivi su metode koje, navodno, Pavliček koristi kako bi spriječio da video postane viralan. Političke prijetnje, pa i one „mekše“ prirode poput ucjena i pritisaka, nisu nove u hrvatskoj politici, ali bi ipak trebale zabrinjavati svakog birača. Ako se takav obrazac potvrdi kao istinit, onda više ne govorimo samo o karakteru jednog čovjeka već o riziku autoritarnog vođenja. U demokratskom društvu to bi bilo zabrinjavajuće i kad bi se radilo o ozbiljnom skandalu, a kamoli kad je riječ o pjesmi koja je desetljećima prisutna na domoljubnim okupljanjima.
Pitanje koje se postavlja nije zašto se ta pjesma pjevala, nego zašto se Pavliček toliko srami da to javnost vidi? Od kuda toliki strah od nečeg tako običnog? Zar zaista Marijan Pavliček smatra da mu pjevanje Thompsona može naštetiti u kampanji? Zašto se Pavliček toliko boji pjesme „Anica, kninska kraljica“? Očito je da Pavliček procjenjuje kako bi objava snimke mogla narušiti njegovu „širu“ prihvaćenost. Takva računica otkriva političko licemjerje. Boji li se možda Pavliček da bi tako glasove srpske manjine u Vukovaru okrenuo protiv sebe? Očito je procijenio da bi mu, nakon prvog kruga njihovi glasovi, u drugom krugu, dobro došli, pa smatra objavu snimke pogubnom za podršku onih kojima i ta pjesma smeta.
Odricanje od domoljublja radi političkih poena
Pokušaj da se snimka zataška, pa i pod prijetnjama, otvara pitanje iskrenosti političkog identiteta Marijana Pavličeka. Ako su pjesma, atmosfera i društvo bili u skladu s njegovim uvjerenjima, čemu panika? Ako nisu, znači li to da on javnosti prezentira jedno lice, a privatno živi drugo? Ponašanje Marijana Pavličeka otvara ozbiljna pitanja o njegovoj autentičnosti i snazi karaktera. Ako je spreman prikrivati vlastita uvjerenja i prijetiti onima koji ga razotkriju, kako bi se tek ponašao kad bi došao u prave političke izazove? Ako netko nije spreman stajati iza onoga što radi u vlastitom stožeru, kako će sutra stajati iza građana koje treba predstavljati?
Vukovar traži više
Zar je Pavliček spreman, radi nekoliko postotaka, odreći se svog domoljublja, svojih vrijednosti, ili barem skriti ih? Ako jest, što to govori o njegovu karakteru? Na čemu misli graditi povjerenje prema svojim građanima. Povjerenje nije samo riječ iz kampanje, to je ono što dijeli dobre lidere od opasnih oportunista. Je li takav čovjek dostojan voditi Vukovar, grad koji simbolizira hrabrost, ponos i otpor? U Vukovaru, gradu koji je simbol nacinalne tragedije, očekuje se jasan, autentičan i dosljedan lider. Vukovar zaslužuje gradonačelnika koji ne glumi Hrvata. Gradonačelnik toga grada mora biti više od političkog PR proizvoda. Mora biti čovjek čija djela i riječi imaju jednaku težinu. Slučaj snimke je velika poruka u dubini.
Vlado Marušić, braniteljskiportal.ba