S predsjednikom Domovinskog pokreta i zamjenikom predsjednika Sabora, Ivanom Penavom, razgovarali smo o svim aktualnim pitanjima. Razgovor za braniteljski.info vodio Josip Milić.
Nedavno se u Saboru otvorila rasprava o mogućnosti izgradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj. SDSS-ovka Dragana Jeckov grubo je uvrijedila ministra Šušnjara aludirajući na njegovo mjesto rođenja. Vi ste uzvratili. Da je situacija bila obrnuta i da je netko s desne strane tako vrijeđao, mediji bi ga mjesecima razapinjali. Ovako, kao da je prošlo nepaženo. Koji je Vaš komentar?
Nije taj urbani šovinizam na ljevici od jučer. Sjetimo se samo kako je Vesna Pusić u svojoj kampanji svojevremeno „mela“ Hercegovce po Zagrebu i također nije bilo medijske konsternacije. Nekima je u Hrvatskoj sve dopušteno, a drugima nije ništa. Jedni uredno broje krvna zrnca, a druge se i za manje proglašava fašistima. Zanimljivo je kako su Jeckov, Pupovac i bratija dio te ekipe povlaštenih po svim kriterijima, a danonoćno plasiraju teze o nekoj tobožnjoj ugroženosti. Zamislite, ugrožena manjina koja sa saborske govornice proziva ministre na temelju mjesta rođenja i čiji pripadnici putem interneta meni kao potpredsjedniku Sabora prijete smrću, a nedavno je slične prijetnje dobio i Josip Dabro. O kakvoj mi tu ugroženosti pričamo?!
Je li po Vama u redu da 123 000 Srba u Hrvatskoj ima tri zastupnika u Saboru, koliko i 4 milijuna Hrvata iz dijaspore i BiH?
Zahvaljujući Domovinskom pokretu, ta tri zastupnika nisu dio vladajuće većine. Samo zahvaljujući nama! I zbog tog smo izbora meta od prvog dana ove vlade. Nije to normalno, ali kad se to spomene, odmah nas vrate na neke uvjete i dogovore iz vremena kad je Hrvatska pristupala Europskoj uniji. Kao, moralo se zbog Bruxellesa. Otad se svijet triput promijenio, ali mi još uvijek kao dobri đaci slušamo tutore izvana i dopuštamo da nam o zaštiti manjinskih prava dociraju oni koji su svojim državama uopće ne priznaju nacionalne manjine kao ustavnu kategoriju. Treba biti jasan – Republika Hrvatska nacionalna je država hrvatskog naroda i država svih njezinih građana. Ima mjesta za sve, ima mjesta za kulturne posebnosti svake nacionalne manjine, ali nema mjesta političkim posebnostima. Ne može ni jedna manjina voditi politiku suprotnu državnoj politici niti služiti kao poluga za nečije tuđe interese.
Domovinski pokret je danas dio vlasti sa svoja tri ministra u Vladi. Otprilike smo na pola mandata. Koja je vaša ocjena rada Vlade i Vaših ministara?
Iza DP-ovih ministara nema afera, ali ima zapaženih rezultata. To je ono što me raduje. Ministar Vlajčić borio se s bedrenicom, i slinavkom i šapom, i afričkom svinjskom kugom, i ptičjom gripom u svojoj prvoj godini. Nema što nije pogodilo hrvatsku poljoprivredu u tom razdoblju, a jedan mlad čovjek pokazao je da može. Šteta od ASK-a znatno je manja nego 2023., poljoprivredne potpore isplaćuju se ranije nego ikad, uvodi se reda u lovstvo i državno poljoprivredno zemljište. Ministar Šušnjar „školuje“ Mađare u energetici i čuva priuštive cijene goriva za naše građane i gospodarstvo. Ministar Šipić podigao je iz nule Ministarstvo demografije i useljeništva, osnovano na našu inicijativu, i donio rekordan paket pronatalitetnih mjera. Još od Jadranke Kosor pričalo se o „delimitiranju“ rodiljnih naknada za drugih šest mjeseci i Domovinski pokret je to konačno ostvario. Puna plaća za godinu dana, uz ostale pogodnosti. To nema skoro nijedna zemlja u Europskoj uniji!
Kojeg Vašeg ministra smatrate najuspješnijim i zbog čega?
Ne bih izdvajao, a i nije usporedivo. Naši ministri ostvaruju iznimne rezultate, svaki u svome resoru, koji nosi svoje vrlo specifične izazove. Meni je najvažnije da budu i ostanu timski igrači koji rade prvenstveno u interesu Hrvatske.
Jeste li kao manji partner HDZ-u uspjeli sačuvati svoj identitet i može li DP dugoročno ostati autentična domoljubna opcija unutar vladajuće većine?
Da DP nije sačuvao svoj identitet i posebnost u odnosu na HDZ, ne bi ljevica toliko siktala na nas. Pa tjedno nas otpisuju, pozivaju premijera da sastavi većinu bez nas! Meni to govori da im DP i dalje jako smeta, a ne bi im smetao da smo se utopili u ovoj koaliciji. Pogledajte medije, lijevo-liberalne komentatore… Non-stop se bave DP-om. Njih sablažnjava činjenica da Hrvatska danas ima najdesniju Vladu u svojoj povijesti. Za njih je to krimen, a za nas veliki politički uspjeh. Naša je zasluga to što Vlada danas ima čvršći suverenistički, domoljubni i vrijednosno jasniji smjer. Od toga nismo odstupili ni u jednom ključnom pitanju. To je ujedno i jamstvo da ćemo od početka do kraja mandata ostati autentična domoljubna politička opcija.
Što smatrate najvećim političkim uspjehom od ulaska u vlast, a što propuštenom prilikom?
Nema SDSS-a u vladi, nema Šoškočaninovog mauzoleja na svetoj hrvatskoj zemlji, nema više neograničeno novca za Novosti, istražuju se komunistički zločini i iskapaju masovne grobnice nevinih hrvatskih žrtava iz Drugog svjetskog rata, a Marko Perković Thompson slobodno nastupa i nitko mu ne gasi mikrofon! U dvije godine ostvarili smo radikalan zaokret prema slobodi i očuvanju nacionalnog dostojanstva, a tek smo počeli. Nemojmo zaboraviti ni sve ono što građani najizravnije osjete u svakodnevnom životu. Prag za ulazak u sustav PDV-a na naš je zahtjev podignut s 40.000 na 60.000 eura, što je posebno važno za male i nove poduzetnike. U demografiji su povećane rodiljne i roditeljske potpore, a dijaspori je nizom mjera olakšan povratak u domovinu. U poljoprivredi potpore napokon sjedaju prije proljetne sjetve, a uveden je i moratorij na povrat kredita za poljoprivrednike usred ove energetske krize. Žao mi je što nismo bili malo aktivniji u vanjskoj politici, ali imamo vremena to ispraviti. Hrvatska mora težiti snažnijem suverenizmu, partnerstvu sa Sjedinjenim Državama i tješnjem povezivanju sa srodnim zemljama Srednje Europe.
Branitelji često govore da se osjećaju marginalizirano – što ste konkretno promijenili po tom pitanju?
Pola saborskog kluba Domovinskog pokreta čine branitelji i heroji Domovinskog rata. To su Stipo Mlinarić, Tomislav Josić, Predrag Mišić i Ivica Kukavica. Dok im drugi osporavaju stupanj obrazovanja, ismijavaju se s ljudima koji su glavu stavili na panj da bi se oni mirno školovali u slobodnoj zemlji, nama u Domovinskom pokretu ovi heroji su ponos i dika. Tako se postavljamo prema svim braniteljima. Rješavanje pitanja nestalih iz Domovinskog rata apsolutni nam je prioritet jer obitelji nestalih zaslužuju istinu, a svi nestali dostojanstven ispraćaj.
Postoji li politička volja da se konačno riješe neriješeni slučajevi ratnih zločina nad Hrvatima?
Podsjetit ću vas da je suđenje generalu KOS-a Aleksandru Vasiljeviću počelo devet dana nakon prosvjeda koji smo zbog neprocesuiranja ratnih zločina organizirali u Vukovaru 2018. godine. Dotad se ništa po tom pitanju nije događalo. Prije tri godine dobili smo prvostupanjsku presudu na 20 godina i otad opet ništa. Meni to govori da se stvari događaju samo kad se gura i pritišće, inače sve stoji. I, bojim se, da stoji planski i promišljeno. Domovinski pokret nastavlja inzistirati na procesuiranju svih ratnih zločina. To potvrđuje i činjenica da je naš zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe kroz Centar dr. Ivana Šretera podnio 16 kaznenih prijava protiv više od 300 osoba osumnjičenih za ratne zločine. A sjetite se kako su i taj Centar dr. Ivana Šretera i Ćipu osobno htjeli oblatiti. Sve su to mutne igre da bi nas zaustavili, ali neće im uspjeti.
Hoće li DP inzistirati na zakonskim izmjenama koje bi dodatno zaštitile dignitet Domovinskog rata?
Tu problematiku možete gledati dvojako, možete donositi zakone, deklaracije i ne znam što sve ne ili s druge strane možete operativno djelovati. Ne postoji jača zaštita digniteta Domovinskog rata od uklanjanja mauzoleja Vukašinu Šoškočaninu, četničkom vojvodi. Da nije DP-a, još uvijek bi mauzolej Šoškočaninu stajao u Borovu Selu. I drugi takvi spomenici diljem Hrvatske. Trideset godina je to stajalo, a mi smo u godinu dana riješili problem. To pokazuje volju kakvu nitko dosad nije imao. Zakon o grobljima prvi je važan korak, a radit ćemo i na promicanju vrijednosti Domovinskog rata i u području kulture.
Na čelu ste Vladina Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposrednog nakon Drugog svjetskog rata. Što ste do sada učinili i koji su Vam planovi?
I ovom se temom bavilo samo sporadično do pojave Domovinskog pokreta. Sjetit će se vaši čitatelji da sam umjesto pozicije u Vladi izabrao ovo povjerenstvo. Svi su licitirali koje ću ministarstvo preuzeti, a ja sam se odlučio na ovaj potez. Zato što mislim da je to jedno važno i bremenito poglavlje koje moramo konačno zatvoriti. Ne samo pričajući, nego vraćajući dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima. Sve te žrtve zaslužuju kršćanski pogreb, konačno počivalište i spokoj, a njihove obitelji mir. A ono što Hrvatskoj treba i od čega ne planiramo odustati je zakonski okvir za pijetet žrtvama komunističkog terora, kao i središnje komemorativno područje. Zasad najviše radimo na istraživanju različitih lokaliteta, identifikaciji te iskapanju, ali niti na trenutak ne zaboravljamo važnost kolektivnog sjećanja. Naša djeca moraju imati mjesto na koje će odlaziti upoznati se sa strahotama koje su te žrtve prošle.
Kako gledate na suradnju s pravosudnim tijelima iz Srbije i BiH oko ratnih optužnica i treba li Hrvatska snažnije politički reagirati na optužnice koje dolaze izvan države?
Suradnja može i treba biti bolja. Svaka optužnica koja nije činjenično utemeljena ili ima političku pozadinu traži oštru reakciju. Srbija kao zemlja s aspiracijama prema Europskoj uniji ne može očekivati hrvatsko zeleno svjetlo za nova zatvaranja poglavlja ni za završetak pristupnog procesa, dok ne otvori arhive, ne dostavi dokumente o nestalima i logorima te ne pokaže stvarnu spremnost da se suoči s odgovornošću za ratne zločine iz vremena agresije na Hrvatsku.
Kako ocjenjujete položaj Hrvata u BiH i treba li Zagreb odlučnije nastupati prema međunarodnoj zajednici kada je riječ o BiH?
Na tom se pitanju dosta radilo i moramo priznati da je situacija bolja nego ranije. Položaj Hrvata u BiH i dalje nije dobar, jer ono što im pripada po Ustavu prečesto ne vrijedi i u stvarnom političkom životu. Dok se to ne promijeni, ne možemo biti zadovoljni. Pojedini akteri u BiH bili bi najsretniji kad bi iselili sve Hrvate s tog područja i tako riješili problem. To nije rješenje, Hrvati su konstitutivni narod i to se mora vidjeti i u političkom i društvenom životu susjedne zemlje. Domovinski pokret između ostalog uporno inzistira na strateškom savezu sa SAD-om gdje je u mandatu Donalda Trumpa, gdje je ključan čovjek za hrvate u BiH g. Max Primorac i s toga ovo Hrvatsko – Američko savezništvo u kontekstu položaja Hrvata u BiH nema alternativu. Sve protekle godine su jasno pokazale da se na Europska unija u tom smislu ne možemo pretjerano osloniti dok s druge strane postojeća aktualna američka administracija otvara do sada ne viđen potencijal u tom smislu.
Hrvatska i dalje gubi stanovništvo. Koje bi bile tri ključne mjere koje biste odmah proveli da zaustavite iseljavanje?
Ljudima treba dati razlog da ostanu. To znači bolji standard, sigurnost da u Hrvatskoj mogu planirati život, zasnovati obitelj i graditi budućnost. To nije posao jednog resora, nego smjer cijele države. Ohrabruje što se razlika između broja onih koji odlaze i onih koji se vraćaju smanjuje. Još čekamo službene brojke Državnog zavoda za statistiku za 2025., ali vjerujemo da će broj povratnika biti iznad očekivanja. Ponekad je ljudima potrebno da odu van i uvjere se da tamo trava nije zelenija.
Kako snažnije postići demografski oporavak?
Tako da stvaramo društvo u kojem mladi ljudi i prije 30. godine mogu osnovati obitelj, kao i da se ljudi odlučuju na veći broj djece. Mjere su tu dugoročna ulaganja. Srednjeročno je najvažniji povratak iseljenika, jer nam se vraćaju mladi, obrazovani, sposobni ljudi. Mjera i financijskih potpora za njih ima zaista mnogo, one predstavljaju dobar temelj. No ključno je nastaviti graditi okruženje u kojem je tradicionalna obitelj zaštićena i poželjna. Povratnici iz Njemačke mahom se zato i vraćaju, kažu da ta zemlja nije zdrava za podizanje obitelji. To je naša komparativna prednost.
Kako gledate na sve češće podjele u društvu, tko ih produbljuje i kome to odgovara?
Oni koji umišljaju ustaše oko sebe i plaše narod nepostojećim fašistima, znate dobro koji su. Ti ljudi, punih usta demokracije i ravnopravnosti, hladno lijepe etikete svakom tko se s njima ne slaže. Njih najviše boli kad im se kaže da su mrzitelji svega hrvatskog, ali teško će se te ocjene riješiti dok paradiraju po gradovima zamotani u crvenu zvijezdu sa ćirilicom na svojim transparentima. To je manjina koja se uporno bori protiv hrvatskog nacionalnog identiteta i pokušava preodgojiti tuđu djecu. Neće proći, nije narod bedast i zna dobro kud bi nas ti jugonostalgičari odveli.
Što vas je osobno najviše oduševilo, a što razočaralo otkako ste u vrhu državne politike? Postoji li odluka koju biste danas donijeli drugačije?
Ljudi me najviše i oduševe i razočaraju. Najbolji dio tog posla su građani koji ti priđu na ulici s iskrenom podrškom i zahvalnošću za poteze koje vučemo. Daju ti potvrdu da to što radiš ima smisla i snagu da ideš dalje. A razočaraju me najviše nelojalni, lijeni i obeshrabreni ljudi koji se guraju u prve redove. Prema njima bih se, sada iz ove perspektive, drugačije postavio.
S obzirom na agresivnu kampanju ljevice koja bi promijenila narativ Domovinskog rata, koja je Vaša poruka hrvatskoj javnosti?
Svaka priča ima dvije strane, ali istina je uvijek samo jedna. Istina o Domovinskom ratu za nas u DP-u je svetinja, baš kao što je svetinja većini hrvatskog naroda. Neće nam radikalna jugonostalgična manjina nametati svjetonazor i mijenjati narativ o ratu koji je temelj naše državnosti.
Svjedočili smo nedavnim medijskim napisima o Vama vezano uz plaću koju trenutno primate. Je li riječ o linču lijevih medija zbog same plaće ili zbog Vašeg rada na istraživanju komunističkih zločina?
Prosječni Hrvat nema ni trećinu primanja saborskih zastupnika, pa je to uvijek ljudima prst u bolno mjesto. Međutim, znaju mediji zašto to rade. Nije slučajno da mene osobno kao i čitav Domovinski pokret vezuju uz negativan kontekst. Naime, njima se ne sviđa na koji način zarađujem plaću. Udaraju jer smo na poziciji vlasti pomakli nacionalnu politiku u desno, jer smo uklonili SDSS iz vlasti, proveli novi Zakon o grobljima i uklonili mauzolej četničkom vojvodi i jer čuvamo hrvatske vrijednosti i identitet i jer kopamo tamo gdje su njihovi povijesni idoli skrivali režimske masovne zločine. Antifašizam itekako ima dvostruke konotacije, a suvremeni antifašisti nasljeduju taktike obračuna s političkim neistomišljenicima. Svatko tko imalo prati medije vidi da su članovi Domovinskog pokreta vječita meta, od češljanja imovinskih kartica, brojanja krvnih zrnca pa sve do izrugivanja srednjoj stručnoj spremi. Da smo slabi i beznačajni, ne bi nas toliko udarali. Samo neka lupaju, mi znamo što radimo.