Rat između Irana i Izraela ulazi u šesti dan: Prlenda – Iran neće stati bez atomske bombe, a Izrael ide do kraja
Prema riječima vojnog analitičara Antonija Prlende, Iran neće odustati dok ne dosegne cilj izrade nuklearnog oružja, dok će Izrael učiniti sve što može – vojno – kako bi ga u tome spriječio.
Za N1 analizirao je usporednu snagu dviju vojski, uzroke sukoba, prijetnju širenja rata na regiju te stvarni doseg iranskog raketnog arsenala.
Izrael opravdava napade
Izraelski napadi na ciljeve unutar Irana opravdani su tvrdnjom da je Teheran na korak do razvoja atomske bombe. Prlenda naglašava da je takva obrazloženja moguće čuti već gotovo dva desetljeća.
„Već 15 do 20 godina, svaki put kada se Iran približi ozbiljnijem iskoraku prema izradi nuklearne bombe, uslijede snažne međunarodne sankcije, atentati na znanstvenike ili – kao sada – precizni udari kojima se uništavaju ključna postrojenja“, navodi Prlenda.
Iran, kaže, kontinuirano ulaže u balističke projektile i nuklearni program, pritom zanemarujući ostale grane oružanih snaga, zbog čega danas trpi vojnu nadmoć neprijatelja.
„Možemo s priličnom sigurnošću reći da je Iran posljednjih godina postigao značajan napredak u razvoju nuklearnog oružja. Iranske vlasti znaju da će steći golemu političku snagu onoga dana kada doista dođu do bombe“, ističe.
Nuklearna prijetnja i moguće posljedice
Na pitanje može li izraelski udar na nuklearna postrojenja izazvati katastrofu, Prlenda kaže da je teorijski moguće, ali trenutačno ne vidi vjerojatnost takvog ishoda.
„Međunarodna agencija za atomsku energiju upozorila je na opasnost oštećenja reaktora koja bi mogla dovesti do radijacije. No, najosjetljiviji dijelovi obično su duboko pod zemljom. Teško je zamisliti scenarij poput Černobila, iako nije isključen“, tvrdi Prlenda.
Taktički gledano, primjećuje sličnosti između izraelskih i ukrajinskih vojnih operacija.
„Akcija u kojoj su agenti Mossada infiltrirani u Iran i iznutra upravljali dronovima podsjeća me na operaciju ‘Paučina’. Kao da ista osoba stoji iza obje“, kaže.
Može li doći do promjene režima?
Iako bi Izrael rado vidio smjenu režima u Teheranu, Prlenda sumnja da je to moguće ostvariti isključivo silom.
„Snažni zračni udari izazivaju još jači otpor. Nema promjene vlasti bez unutarnje želje građana. Bilo je kontakata Izraela sa sinom bivšeg šaha, ali ne vjerujem da među građanima postoji realna potpora takvoj promjeni“, ističe.
Zašto avioni, a ne projektili?
Izrael se odlučio za korištenje borbenih zrakoplova umjesto projektila dugog dometa. Prlenda objašnjava da su projektili skuplji i manje precizni.
„Izraelsko ratno zrakoplovstvo jedno je od najsnažnijih na svijetu. U akciji je sudjelovalo 200 zrakoplova – to je broj koji ni SAD ne bi lako aktivirao. Dodatna potvrda ozbiljnosti operacije jest to što su se neki zrakoplovi vratili s neiskorištenim bombama – da bi sačuvali streljivo za sljedeći napad.“
Zastarjelo iransko ratno zrakoplovstvo
Iran još uvijek koristi avione iz doba šaha – F-4, F-5 i F-14 – što, prema Prlendi, ne predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu.
„To su letjelice iz vremena filma Top Gun. Imaju oko 20 Migova-29, ali to nije realna snaga. Tek su nedavno počeli tražiti Su-35 iz Rusije.“
Iako nema klasične kopnene ofenzive, Prlenda ističe kako je prisutna tajna kopnena komponenta – agenti Mossada koji upravljaju napadima iznutra.
Iran odgovara raketama
Iran je odgovorio balističkim projektilima i dronovima. „To što veliki broj projektila ipak pogađa cilj pokazuje da čak ni ‘Željezna kupola’ nije nepogrešiva“, kaže Prlenda.
„Nijedan sustav protuzračne obrane nije neprobojan. Ako razumiješ algoritam njegovog rada, možeš ga nadmudriti – osobito kombinacijom dronova i balističkih raketa.“
Iran želi pregovore
Prema Prlendi, Iran je svjestan da nema šansu u otvorenom ratu s Izraelom.
„Ono što sada vidimo vjerojatno je maksimum koji Iran može izvesti. Oni ne žele dugotrajan sukob – žele pregovore jer znaju da ih vojna snaga neće spasiti.“
Navodi da je Iran, usprkos velikom broju projektila (nekoliko tisuća), već smanjio tempo napada s početnih 150–200 dnevno na manje od 30.
„Njihovi udari služe više za unutarnju političku poruku, nego što nanose stvarnu štetu Izraelu.“
Uloga velikih sila i političke kalkulacije
Na pitanje o ulozi SAD-a, Prlenda ističe da prvi izraelski napadi sigurno nisu prošli bez američkog znanja.
„Sumnjam da Trump nije bio upoznat s akcijom. Čak i da mu Izrael nije rekao, Pentagon ga je morao informirati. Da se protivio, rekao bi im da to ne rade. Umjesto toga – šutio je. To mi govori da se htjelo slomiti pregovaračku poziciju Irana.“
O ulozi Donalda Trumpa kaže:
„Trump nije čovjek za suptilne diplomatske igre. On voli silu – ekonomsku ili vojnu. Očito mu se izraelska operacija sviđa i koristi mu politički.“
Ruska podrška više simbolična
Što se tiče Rusije, Prlenda smatra da Moskva neće vojno stati uz Iran.
„Rusija će radije retorički i politički napadati Zapad nego stvarno pomoći Iranu. Njihova će potpora biti deklarativna.“
Koliko je Iran blizu bombi?
Na kraju, Prlenda procjenjuje da bi Iran, bez ometanja, mogao razviti nuklearno oružje za otprilike dvije godine.
„Ova operacija ih vjerojatno neće obeshrabriti – naprotiv, možda ih još više učvrsti u toj namjeri. Najveći gubitak nisu strojevi, već znanstvenici. Dokumentaciju možete obnoviti – ljude ne.“