Rehabilitacija krvave zvijezde petokrake u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije samo povijesni apsurd, to je zapravo moralna katastrofa i civilizacijski sunovrat. Jer ta ista zvijezda, koja se danas ponovno pojavljuje na proslavama i “antifašističkim” skupovima, nije ništa drugo nego simbol najmonstruoznijih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom i svima koji su se drznuli stati na put velikosrpskoj hegemonističkoj ideji.
Ta zvijezda je ista : 1941., 1945., 1991. i danas. Nije se promijenila ni oblikom ni značenjem. Samo su se promijenila lica onih koji je nose. Nekada su to bili partizanski egzekutori, a danas njihovi pravni, ideološki, pa i biološki nasljednici. Pod njezinim krakom ubijalo se bez suđenja, bacalo u jame, rušilo crkve, zatiralo ime Božje i narodno dostojanstvo.
Stoga se postavlja opravdano pitanje:“Postoji li ikakva razlika između krvave zvijezde petokrake na glavi Josipa Broza Tita, Veselina Šljivančanina ili tzv“antifašista“ iz Stoca koji je nedavno govorio na takvom skupu u Stocu.
Pod tom zvijezdom petokrakom, koja je navodno donosila “slobodu”, srušeni su i Vukovar, Škabrnja, Dubrovnik, Gospić, Sarajevo, Mostar, Srebrenica, Bijeljina, Prijedor… , gradovi i sela u kojima su Hrvati i Muslimani-Bošnjaci zajedno krvarili, dok su “antifašisti” iz istog duhovnog legla s druge strane topovima i tenkovima crtali granice “velike Srbije”.
I sada, dok u Zagrebu, srcu Hrvatske, gradska vlast skida imena hrvatskih velikana s ulica zato što nisu bili po volji jugonostalgičarima , ti isti “antifašisti” paradiraju sa zastavama pod kojima je Hrvatska gorjela. Da ironija bude veća, ti novi “čuvari antifašizma” zapravo su unuci i sinovi onih koji su narod ubijali u ime “slobode”, a danas pod krinkom “tolerancije” i “europskih vrijednosti” nastavljaju ideološki rat protiv svega što miriše na hrvatsko, domoljubno, kršćansko.
Nedavno okupljanje u Stocu, gdje su se okupili samozvani “antifašisti” iz BiH, najbolji je dokaz da se duh komunizma nikada nije stvarno pokopao. Tamo, na hercegovačkoj zemlji natopljenoj krvlju nevinih, slavila se zvijezda pod kojom su ubijani i Hrvati i Muslimani, i svećenici i civili, i starci i djeca. Paradoksalno je, ali istinito , upravo među Muslimanima, koji su pod tom istom zvijezdom masovno stradavali u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom, danas ima onih koji je s ponosom podižu visoko, od kojih je najsvježiji primjer upravo ovaj tzv“antifašista“ koji s „ponosom“ na svojoj glavi nosi tu krvavu zvijezdu petokraku koja je skupo, zapravo najviše koštala njegov muslimanski narod u II svjetskom ratu, nakon njega pa čak i u Domovinskom ratu u BiH.
Zar nema ama baš nitko pametan u tom narodu pa da takve likove ako ništa drugo počaste barem riječima koje su prikladne njemu i onoj kapi koju nosi na glavi.
Kao da smo kolektivno izgubili pamćenje. Kao da je povijest opet postala roba za dnevnu političku trgovinu, a istina sitniš koji se baca pod noge moćnicima bez savjesti.
Zvijezda petokraka ne simbolizira slobodu, nego laž. Ne predstavlja napredak, nego porobljavanje. I dok se njezini današnji obožavatelji kunu u “antifašizam”, zaboravljaju da je ta zvijezda bila i ostala znak pod kojim se rušila svaka hrvatska državnost, svaka vjera, svaka sloboda, i to ne samo hrvatskog naroda već svih naroda koji nisu kleknuli pod tom krvavom zvijezdom petokrakom i svime onim što ona predstavlja, a ona oduvijek predstavlja utjelovljeno zlo, jedno od remek dijela samog sotone.
Zato, kad danas vidimo da se ta zvijezda opet širi, da je slave oni koji su se nekad skrivali iza parole “bratstva i jedinstva”, treba jasno i glasno reći: Nije ta zvijezda nikada donijela mir nego samo pepeo, suze i grobove, a kao takva će i sama biti pretvorena u prah i pepeo jer tako mora biti i tako će biti.
I dok se u Zagrebu brišu imena hrvatskih domoljuba, a u Stocu podižu zvijezde krvavih “osloboditelja”, narod koji ima i malo časti mora se zapitati:
hoćemo li opet šutjeti, ili ćemo napokon reći dosta!
Hoćemo li konačno i zauvijek zaustaviti sve one koji bez imalo stida i srama, bez ikakvih obzira i osjećaja na svojoj glavi nose simbol onoga što ne predstavlja život već njegovo ubijanje na svakom koraku koji ljudska noga napravi pa taman ti tragovi vodili prema raju, jer je često put prema samom paklu popločan dobrim namjerama, a ta zvijezda je najveći umjetnik prikazati sve što čini i predstavlja kao dobre namjere.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba