Piše: Josip Milić
Stranka koja je u Kraljevini Jugoslaviji bila politički gigant, danas se bori za preživljavanje
Hrvatska seljačka stranka (HSS) nekoć je bila najjača politička snaga hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, stranka slavne tradicije i duboko ukorijenjenog narodnog legitimiteta. Pod vodstvom Stjepana Radića i kasnije Vladka Mačeka, HSS je okupljao široke slojeve seljaštva te postao simbol borbe za hrvatska prava i samoupravu. Upravo je Maček bio taj koji je 1939. izborio stvaranje Banovine Hrvatske — jednog od ključnih političkih trenutaka hrvatske povijesti u 20. stoljeću.
Danas, gotovo stoljeće kasnije, HSS je tek sjena nekadašnje političke velesile. Stranka koja je nekad imala stotine tisuća članova i presudni politički utjecaj, sada se bori s unutarnjim sukobima, padom biračke podrške i krizom identiteta. Nakon razdoblja vodstva Kreše Beljaka, koji se sada najavljuje povlačenje iz politike, mnogi se pitaju: ima li nade da se HSS oporavi i vrati na političku scenu kao relevantan čimbenik?
Beljakovo razdoblje – kraj jedne ere i duboki rezovi
Krešo Beljak, koji je preuzeo vodstvo HSS-a 2016., stranku je pokušao modernizirati i usmjeriti prema “progresivnom centru”. No njegovo razdoblje ostaje obilježeno i brojnim kontroverzama: od polarizirajućih izjava i čestih političkih zaokreta, preko odlazaka članova, pa sve do pada rejtinga na povijesno niske grane.
Beljak je u javnosti često nastupao kao osobni lider, što je izazvalo otpore u tradicionalnim seoskim ograncima stranke. Podjele su postajale sve dublje, a broj članova i birača drastično se smanjivao. Stranka je izgubila prepoznatljivost i ideološku jasnoću, a suradnja sa SDP-om mnoge je stare članove i simpatizere odgurnula.
“Beljak je čovjek koji je razorio HSS. Pod njegovim vodstvom izgubili smo sve što nas je činilo jedinstvenima, i povjerenje naroda i organizacijsku snagu,” kaže jedan dugogodišnji član iz središnje Hrvatske.
Unutarnje podjele i gubitak baze
HSS je nekada bio stranka sela ivelikih obitelji, stranka koja je govorila jezikom običnih ljudi, ali i kršćanskih vrijednosti koje je seko uvijek njegovalo. Danas je terenska mreža razbijena, a mnogi ogranci su neaktivni. Dio članstva otvoreno kritizira vodstvo zbog centraliziranih odluka i udaljavanja od spomenutih vrijednosti.
Na lokalnim izborima ova nekoć slavna hrvatske stranka bilježi poraze i često izlazi u koalicijama samo kako bi prešla prag, bez vlastitog političkog zamaha. Na nacionalnoj razini, rejting stranke već godinama stagnira oko razine statističke pogreške.
Povijest kao zalog – ali i obveza
Ipak, HSS ima nešto što mnoge stranke nemaju: povijesnu težinu i simboliku. Za razliku od “instant stranaka” koje nastaju i nestaju iz izbornog ciklusa u ciklus, HSS ima ime koje u hrvatskom kolektivnom pamćenju i dalje izaziva poštovanje. Radićev i Mačekov naslijeđeni politički kapital još uvijek može biti temelj buduće obnove, ali samo ako stranka vrati vjerodostojnost i jasnoću svog identiteta.
“Ljudi na selu još uvijek poštuju Radića. Ali ne poštuju ono u što se HSS pretvorio,” kaže politički analitičar iz Zagreba. “Ako se stranka želi oporaviti, mora ponovno postati glas hrvatskog sela, poljoprivrede i obiteljskih vrijednosti.”
Mogu li novi ljudi i jasan program vratiti stari sjaj?
Za opstanak HSS-a ključne su tri stvari:
Unutarnja konsolidacija i smirivanje sukoba — bez jasnog vodstva i unutarnje discipline, nema ozbiljnog povratka. To može postići samo stvarni lider i karizmatična osoba na čelu stranke.
Jasan i moderan program za selo i poljoprivredu — ruralna Hrvatska ima ogromne razvojne probleme, a nijedna velika stranka ih sustavno ne rješava.
Nova generacija kadrova — stranci trebaju mladi, obrazovani i vjerodostojni ljudi koji će donijeti novu energiju, ali i poštovati tradiciju.
Stranka se nalazi na prekretnici: ili će se pretvoriti u povijesnu fusnotu, ili će iskoristiti vlastitu baštinu za politički povratak. Najgore što bi se stranci moglo dogoditi jest da Beljak za svoga nasljednika postavi osoba koja bi bila njegova lutka na koncu, tj. da on i dalje, iz sjene, upravlja strankom.
Nada postoji
Veliku grešku stranka je napravila ulazeći u koalicije koje su je pojele. HSS je trebao od obnove Hrvatske nezavisnosti 90-ih godina sklopiti čvrsti savez s HSP-om i HKDU-om, svjetonazorski bliskim strankama. To bi im svima jamčilo ne samo opstanak na političkoj sceni, nego i ulogu važnog igrača.
No, HSS je preživio monarhističke režime, diktature i pa i komunizam, ali ga danas razara ono što nije mogla nijedna vanjska sila, vlastita neorganiziranost i kriza identiteta. Povijest pokazuje da ova stranka ima snagu preživljavanja, ali povratak “stare slave” neće doći sam od sebe.
Ako nakon Beljakovog odlaska uslijedi ozbiljna obnova, idejna, organizacijska i kadrovska, možda nada za HSS postoji. Ako ne, nekadašnji politički gigant mogao bi završiti kao još jedan podsjetnik na slavnu prošlost bez budućnosti.