JURICA GUDELJ
Radikalni unitaristički političko-medijski krugovi godinama već kreiraju društvenu atmosferu neprijateljstva i linča prema Hrvatima u BiH. Sada počinjemo dobivati ozbiljnije plodove posijanoga zla.
Napad mostarskog „skakača“ na novinarsku ekipu RTV Herceg Bosne na Starom mostu u Mostaru mogao bi biti samo jedan od prvih u nizu ozbiljnijih incidenata u kojem će nepoznati pojedinci početi „preuzimati odgovornost“ i napadati simbole političkog hrvatstva – od novinarskih ekipa, preko zastava hrvatskog naroda u BiH, „civila“ u dresovima s hrvatskim simbolima… Do sad su napadi bili verbalni, poput hajke na novinara Zorana Krešića zbog njegova ulaska u Upravni odbor RTV Federacije BiH. No sad se počelo prelaziti i na „konkretna nedjela“.
Osoba koja je u utorak napala novinarsku ekipu RTV Herceg Bosne poznata je javnosti jer se dovodi u vezu s osobama koje su prije nekoliko tjedana pokušale ubiti momka u njegovi stanu u zapadnom Mostaru jer su mislili da ima veze s navijačkom skupino Ultrasi. Tad su momka vezali lisičinama, razbili mu lubanju i čeljust te tako svezanog ostavili da iskrvari i umre. Srećom, momak je preživio.
Prethodno je također ispred kućnog praga napadnut momak koji je nosio navijačke rekvizite Ultrasa nakon jedne nogometne utakmice.
Također, nedavno je zastupnik DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH odbio dati izjavu novinarima RTV HB i nazvao ovu medijsku kuću „kvazi-medijem“. Isti taj „zastupnik“ i jučer je nakon napada na novinare podržao napadača objavivši na društvenim mrežama „šifriranu“ poruku: „Prema kvazimediju onako kako zaslužuje!“.
Ipak, kampanja sotonizacije političkih Hrvata u bošnjačkoj javnosti ima puno dublje korijene i zapravo seže u vrijeme čak i prije početka hrvatsko-bošnjačkog rata.
Da bi „namirila“ teritorij koji su izgubili od Srba, bošnjačka politika morala je otvoriti frontu s Hrvatima i uvjeriti vlastiti narod da su mu Hrvati neprijatelji, iako su upravo Hrvati i HVO najprije zaustavili srpsko osvajanje BiH, potom zbrinuli stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica u hotele na Jadranu, slali humanitarnu pomoć bošnjačkom narodu, pa je naoružali Armiju BiH, prethodno i priznali neovisnost BiH što su Hrvati podržali i izlaskom na referendum o neovisnosti; sve samo da bi bošnjačka vojska pokušala protjerati Hrvate iz središnje Bosne i sjeverne Hercegovine, a postojala je jasna ambicija i za osvajanjem Mostara i Čapljine te izlaskom na Jadran.
Nakon rata sustavno su sabotirali povratak Hrvata u središnju Bosnu i sjevernu Hercegovinu (koliko se Bošnjaka vratilo u Stolac i Čapljinu a koliko Hrvata u Bugojno, Konjic, Jablanicu, Kakanj…?).
Potom je bošnjačka politika koristila svaku šansu da institucionalno marginalizira hrvatski narod u BiH. Tako pamtimo Alijansu i Platformu kao i četiri puta nametanje Željka – Sejde – Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva. Desetljećima se Hrvate demonizira preko Federalne TV i drugih medija na koje bar malo utjecaja imaju strukture SDfA. Nedužna nije ni Islamska zajednica koja se desetljećima ponaša kao politički akter i koja nerijetko Hrvate prikazuje kao nekog protiv koga se treba boriti i koga treba pobijediti. Dovoljno je samo vidjeti priopćenja Islamske zajednica o fantomskom Lakišića haremu i uzurpaciji Liska parka u Mostaru kojeg se želi pretvoriti u muslimanskom groblje.
U međuvremenu se dogodila haška presuda u predmetu Prlić i ostali što je dalo novo pogonsko gorivo unitarističkim radikalima koji su cijeli narod počeli označavati UZP-ovcima a svakog vojnika HVO-a ratnim zločincem. Pokušava se samo pravo Hrvata na ravnopravnost u BiH pokazati nelegitimnim a visoki dužnosnici SDfA govore o tomu kako su Hrvati (i Srbi) neuredni podstanari u (bošnjačkoj) BiH.
Koliko je hajki vođeno protiv drugih hrvatskih novinara i javnih ličnosti ne može se ni pobrojati.
Godine kreiranja takve militarističke atmosfere u kojoj se Hrvate (i Srbe) vidi isključivo kao neprijatelje koje valja pobijediti i poniziti uništile su svaku ideju moguće zajedničke države BiH zbog čega ona danas i jest u stanju poluraspada, gdje je RS više samostalna nego dio BiH, u koju malo tko želi investirati i za koju je opravdano upitati hoće li se uskoro i doslovno raspasti.
Ogromna je sad odgovornost na policiji, MUP-u HNŽ, koja treba ekspresno riješiti slučaj napada na novinare ali i na županijskom Tužiteljstvu i Sudu da izreknu primjerenu kaznu. Počinitelj se svakako zna i nema nikakve mudrolije u ovom slučaju.
Ipak, ni brza reakcija policije neće zaustaviti spiralu zla koja se počela zlokobno motati. U bošnjačkoj javnosti radikalni unitaristi su stvorili narativ i atmosferu u kojoj je čak poželjno napadati „Herceg Bosnu“ odnosno građane BiH koji su politički Hrvati. To se vidi i po izostanku bilo kakve reakcije bošnjačke javnosti na ove događaje. Je li u ovom slučaju šutnja znak odobravanja?
Najveća odgovornost za urušavanje sigurnosti pa i same državnosti BiH je upravo na javnim osobama koje koriste huškanje kao metodu osiguravanja vlastitih mandata u različitim tijelima vlasti.
Nažalost, ovaj trend neće se zaustaviti nego će u sljedećim mjesecima samo biti značajno ubrzan. Stoga, valja biti oprezan i paziti kud se kreće i s kim se priča.
Dnevnik.ba