Poznato je kako se povijest ponavlja. I kako su oni koji iz povijesti nisu ništa naučili osuđeni na njezino ponavljanje.
Jako je interesantno iz današnje perspektive rata u Ukrajini razgovarati o hrvatskoj vojsci koja je također ratovala u toj zemlji, ali ne u aktualnom nego u Drugom svjetskom ratu. Na strani Njemačke a protiv Rusije (SSSR).
Možda je danas čak i neke situacije iz povijesti i lakše i jednostavnije razumjeti. Jasno je kako se radi o bitno drugačijem kontekstu, ali konstanta ipak ostaje ista: borba za teritorij, za prevlast!
U zadnje tri godine ukrajinski grad Harkiv (Kharkiv, Харків, Харьков) praktički je potpuno sravnjem sa zemljom, dvije trećine grada više ne postoje, ruski agresor upravo je na Harkivu pokazao svu svoju bestijalnost.
Na fotografiji niže snimljen je postroj hrvatskih boraca iz ‘Hrvatske legije’ u oslobođenom, ili osvojenom, Harkivu, datum je 24. listopada 1941. godine. Snimljeni su ispred zgrade gradskog Glavnog kolodvora (Харків-Пасажирський). Harkiv je nakon Moskve i Lenjingrada bio treći najveći industrijski centar SSSR-a, i drugi najveći grad Ukrajine.
Od 20. – 24. listopada 1941. vodila se prva, od ukupno tri, žestoke bitke za Harkiv. Nijemci sa saveznicima dobili su zapovjed da moraju osvojiti grad ali ‘uz što manja razaranja kulturne baštine’. Što je i ostvareno!
Za razliku od tada u aktualnom ratu, u periodu od 2022. – 2025. godine, Rusi su žestoko bombardirali grad, tako da danas praktički 30% stare jezgre više ne postoji, osim toga razoren je i značajan dio ostalih gradskih naselja.
A kako su danas ‘raspoređeni’ nekadašnji akteri bitke za Harkiv?
Uz nevjerojatna razaranja čini se kako je došlo i do ‘obrnute paradigme’. Uz činjenicu da su mnogi akteri ostali isti, da i danas mnogi Hrvati dragovoljno odlaze boriti se u Ukrajinu, čini se kako su nekadašnji osvajači postali branitelji, a nekadašnji branitelji postali agresori. Barem kada je riječ o nekim narodima.
Što ono na početku rekosmo o povijesti, i kakve zaključke možemo izvući.
‘U ratu država daje topove, bogati volove, a siromašni svoje sinove. Kad se rat završi država uzme svoje topove, bogati dobiju nove volove a sirotinja traži grobove.’
I.G.
Braća po oružju