2.9 C
Mostar
Četvrtak, 11 prosinca, 2025
Objavljeno:

Gdje se krije istina u slučaju časne sestre u Zagrebu?

Piše: Vlado Marušić

Nakon ozljeđivanja ili „samoozljeđivanja“ časne sestre Marije Tatjane Zrno, svi mediji s desnog političkog spektra osudili su taj napad tvrdeći kako je riječ o napadu na samostalnu i suverenu Hrvatsku, počinjenom od strane islamskog migranta koji je preplavio Hrvatsku zbog anemičnog političkog vodstva u RH, neovisno radilo se o HDZ-u, SDP-u, Možemo ili drugim odnarođenim strankama koje su na različite načine zagovarale i poticale dolazak te prolazak islamskih migranata kroz Hrvatsku.

Nakon što je policija u Zagrebu objavila da je časna sestra Zrno sama sebe ozlijedila nožem koji je kupila u „nekoj trgovini“ u Zagrebu te da je dala lažan iskaz, na scenu stupaju svi mainstream mediji u Hrvatskoj i izvan nje koji se natječu tko će je više difamirati, osuditi i „poslati na lomaču“ poput inkvizicije u srednjem vijeku. Napadi nisu zaobišli ni našu Svetu Katoličku i Apostolsku Crkvu u Hrvata, kao ni sve one koji su odmah stali u obranu časne sestre Zrno.

Mnogi promišljeni Hrvati mudro su šutjeli i nisu se priklanjali nijednoj strani. Međutim, u oba slučaja ostaju mnoga neodgovorena pitanja na koja hrvatska javnost još uvijek nije dobila odgovor, iako je trebala. Policija raspolaže modernim tehničkim resursima i mogla bi razriješiti ovaj slučaj u roku od nekoliko sati, no to još nije učinjeno, a od nemilog događaja prošlo je gotovo tjedan dana.

Što se zna iz službenih izvora?

Policija u Zagrebu (Policijska uprava zagrebačka – PUZ) je nakon istrage objavila da je sestra sama sebi nanijela povredu nožem koji je ranije kupila u jednoj trgovini u Zagrebu. Naveli su kako je njezin prvobitni navod da ju je napao nepoznati muškarac – lažan, te da ne postoje dokazi o napadaču. Protiv nje će biti podnesena kaznena prijava radi lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Policija je tako demantirala ranije medijske navode o navodnom napadu migranta uz povike „Allahu Akbar“ te pozvala javnost da se oslanja na službene nalaze.

Dakle, prema policiji – nije bilo napadača, riječ je o samoozljeđivanju i lažnoj prijavi.

S obzirom na mnoge nejasnoće u priopćenju zagrebačke policije, ovdje ću postaviti nekoliko pitanja javnosti i PUZ-u:

Gdje je nož kojim je ona navodno sebe ozlijedila?
Policija tvrdi da je nož kupljen u trgovini, ali nije objavljeno u kojoj.

U kojoj trgovini ga je kupila?
Nema verificirane informacije o nazivu trgovine, adresi ili vlasniku. Mediji prenose samo da je nož kupljen „u trgovini na području Zagreba“.

Gdje je fiskalni račun za taj nož?
Nije objavljen. Ako je predan policiji, dio je spisa – a spis nije javan.

Gdje su snimke video-nadzora iz te trgovine i izvan nje?
Nema informacije da je policija objavila bilo kakvu snimku. Naveli su samo da su proveli “intenzivne provjere”.

Zašto nije objavljena njezina izjava iz policije?
Objavljen je samo sažetak. Nema transkripta niti potpisa javno dostupan.

Na koji način je prisilno hospitalizirana u psihijatrijsku ustanovu, ako je dokazano da nikada nije imala psihičkih problema?
Mediji navode da je, po odluci liječnice, prevezena u zdravstvenu ustanovu radi skrbi. Međutim, nigdje nema dokumenta koji bi potvrdio je li hospitalizacija bila prisilna, niti ikakvu službenu dijagnozu.

Zašto nije javan stupanj ozljeda?
Mediji navode „lakše ozljede“, no nema konkretnih medicinskih podataka. To može biti dio medicinske tajne, ali nejasnoće ostaju.

Zašto su neka pitanja ostala bez javnog odgovora?

Kriminalistička istraga je po zakonu zatvorena za javnost. Policijski spisi, medicinski nalazi, snimke nadzora i fiskalni dokazi ne objavljuju se javno – osim uz sudski nalog. Mediji prenose samo ono što policija dopusti i službene sažetke, ali ne i detalje.

Zato je javnost prepuštena nagađanjima, dok institucije imaju interes štititi privatnost, ali i vlastite postupke.

Moj zaključak: što se može tvrditi, a što ostaje nejasno?

Sa sigurnošću (prema policiji):
– sestra je sama sebi nanijela ozljedu
– nije bilo napadača
– nož je sama kupila
– prijava je lažna

Sa nesigurnošću i bez dokaza:
– gdje je nož kupljen
– postoji li fiskalni račun
– postoje li video-snimke
– detaljni medicinski nalazi
– detalji psihijatrijske procjene
– postoji li prisilna hospitalizacija
– cijela pozadina slučaja

Dok se predmet dramatizira u javnosti, dokazi ostaju nedostupni, a policija je objavila samo minimalni sažetak.

Sve u svemu, mnogi detalji o ozljeđivanju ili „samoozljeđivanju“ časne sestre Zrno i dalje su nerazjašnjeni. Nećemo nagađati gdje je istina, ali vjerujemo da će kad-tad izaći na vidjelo – osobito ako Hrvati ponovno progovore onako kako su progovorili na dvama veličanstvenim koncertima Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu i Sinju, gdje ih je preko 700 000 dalo glas kojim ostaju vjerni Bogu, domovini, tradiciji i kulturi hrvatskog naroda. Naš je narod kroz stoljeća prolazio kroz masovna ubojstva, pustoši, glad, progone i izdaje, pa smo uvjereni da se i časna sestra Marija Tatjana Zrno našla u rukama onih koji žele zlo Hrvatskoj. No, oni koji život daruju Bogu ne boje se, a oni koji im žele nauditi brzo shvate da su podigli pretežak kamen.

Časna sestra Zrno svjetlo je koje će svijetliti i u najvećoj tami koja se nadvila nad njezin život, a posredno i nad živote svih Hrvata koji su ostali uz nju u ovim teškim trenucima. To su trenuci koji možda postavljaju granice koje se moraju braniti, kao što su ih branile stotine tisuća hrvatskih domoljuba kroz tisućljetnu povijest.

Vlado Marušić / Braniteljski portal.ba

Najčitanije