Biskupski ordinarijat u Mostaru je dao svoje priopćenje o statusu fra Joze Zovke o čemu su pisali svi relevantniji Javni mediji u BiH i RH a koje priopćenje ćemo objaviti u cijelosti.
„S obzirom da su se u nekim medijima pojavile informacije o statusu fra Joze Zovke, redovnika Hercegovačke franjevačke provincije, radi istine i činjeničnog stanja dužni smo obavijestiti javnost o sljedećem:
Prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernandez obavijestio je dopisom mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića da je Dikasterij za nauk vjere na svom Kongresu održanom 25. veljače 2025. razmatrao zahtjeve da se „spomenuti redovnik (fra Jozo Zovko) vrati u domovinu“ i da „nakon povratka, može živjeti u samostanu gdje može živjeti u tišini i bez uznemiravanja.“
Također, kako je naglašeno u dopisu, „njegov povratak u domovinu bio bi prije svega čin humanosti, kao i gest kršćanske ljubavi i milosrđa.“
S tim u vezi Dikasterij za nauk vjere odlučio je izmijeniti odredbe koje je izdao Dekretom od 21. lipnja 2019. godine.
U tom smislu izdan je novi Dekret sa sljedećim odredbama:
a) ukida se obveza neodlaska u Bosnu i Hercegovinu;
b) sve ostale odredbe ostaju na snazi, i to:
– ostati nepovezan s “međugorskim fenomenom”;
– ne obavljati pravne poslove i ne djelovati u upravnim tijelima bez pismenog dopuštenja ad actum generalnog ministra;
– ne nastupati javno;
– ne davati intervjue.
U istom dopisu se, također, navodi sljedeće:
„Ova odluka Dikasterija ne namjerava poništiti prošle odredbe, koje su zapravo djelomično zadržane, niti namjerava prihvatiti ili čak opravdati neprimjereno ponašanje dotičnog redovnika u prošlosti.
Zbog toga je odlučeno da ostanu na snazi sve obveze i zabrane koje su mu nametnute, s izuzetkom obveze boravka kao čin ljudskosti i kršćanskog suosjećanja.“
O mjestu boravka fra Joze Zovke odlučit će Uprava Hercegovačke franjevačke provincije, uz poštivanje gore navedenih obveza i zabrana.“
Stav sadašnjeg biskupskog ordinarijata o fra Jozi Zovki u Mostaru nimalo ne odudara od stava ordinarijata na čijem je čelu bio biskup Ratko Perić
Iščitavajući ovo priopćenje biskupskog ordinarijata u Mostaru potpuno je jasno kako taj Ordinarijat nimalo u svojim promišljanjima i stavovima ne odudara od promišljanja i stavova bivšeg biskupa tog Ordinarijata Ratka Perića.
Ukoliko mi kao laici prihvatimo činjenicu kako je naša Sveta Katolička i Apostolska crkva opstala preko 2000 godina, upravo zbog toga što je u njoj utvrđen red kojeg se ta crkva drži od njenog utemeljenja, inače ne bi opstala, onda je potpuno jasno kako nitko unutar te crkve neće „zadirati“ i mijenjati odredbe mjesnog biskupa, niti će preispitivati njegove odluke premda su one u naravi s dosta strana promatrano laičkim očima pogrešne i pogubne po puk biskupije kojom upravlja mjesni biskup.
Sjetimo se samo stava biskupske konferencije SFRJ koja je 1991.godine dala svoj negativni sud u Međugorskom fenomenu, i taj sud praktično stoji nepromijenjen do dana današnjega, premda je pokojni papa Benedikt XVI formirao komisiju za proučavanje fenomena Međugorja na čijem je čelu Kardinal Ruini i koja komisija je kako se saznaje kao istinite prihvatila ukazanja Blažene Djevice Marije u prvih mjesec dana tih ukazanja.
Sva trojica prethodnih papa su bili blagonakloni prema Međugorju
Isto tako jako naklonjen Međugorju i međugorskim vidiocima je bio i pokojni Sveti Papa Ivan Pavao II, koji je u više navrata izjavljivao kako bi rado posjetio Međugorje da nije papa.
On je također Međugorje nazivao Ispovjedaonicom svijeta, mjestom nade, i Mjestom posebne Božje naklonosti.
Pokojni Papa Franjo je upravo zbog međugorskom fenomena u njega poslao dvojicu vizitatora pokojnog biskupa Henryka Hosera i sadašnjeg Aldu Cavalija koji bi ne ulazeći u nadnaravnost međugorskih fenomena pratili pastoralni rad u župi jer se u tom mjestu odista događaju bezbrojni plodovi od kojih niti jedan nije produkt nečega što je nespojivo s naukom Katoličke crkve.
Biskup Ratko Perić je imao negativan sud o Međugorju
Unatoč promišljanjima svih navedenih papa prethodni biskup biskupskog ordinarijata u Mostaru Ratko Perić ništa u svezi Međugorja nije priznavao, te je pred sami odlazak u mirovinu izjavio kako u Međugorju nije ništa nadnaravno, nikakva ukazanja, nikakvi vidioci i nikakve pergamene, čime je dao svoj sasvim pogrešan sud u međugorskom fenomenu čime je upao u kontradikciju s promišljanjima gore navedenih papa, a s druge pak strane je navukao na sebe bijes mnogih Katolika u BiH i van nje, što mu oni nikada neće zaboraviti a oprostiti mogu i moraju a sve sukladno nauku naše Katoličke crkve, jer je negirao nešto što se negirati ni demantirati ne može jer Međugorje zahvaljujući svojim bezbrojnim plodovima nastavlja rasti a što nitko više nikada neće moći zaustaviti.
Ukoliko se sada vratimo u povijesne hijerarhijske odnose u crkvi potpuno je jasno kako mjesni biskup ima neograničenu moć unutar mjesne crkve i niti jedan više rangirani biskup, Kardinal ili papa neće osporavati njegove odluke pa su stoga odluke Ratka Perića i njegovog prethodnika Pavla Žanića praktično još žive i važeće, a njih se evo pridržava i novi biskup Petar Palić.
U najnovijoj odluci biskupskog ordinarijata u Mostaru nema nikakvog sentimenta,suosjećanja, altruizma, empatije ili davanje bilo kakve moralne ili neke druge podrške ili satisfakcije fra Jozi Zovki jer crkva kako je uređena ne može i ne smije drugačije inače će joj se tresti temelji.
Naš laički sud o fra Jozi Zovki
No, mi laici također imamo pravo dati svoj sud o zbivanjima oko fra Joze Zovke i u tome nas nitko ne može zaustaviti ni spriječiti sviđalo se to krugovima unutar crkve ili ne. Nikakav biskup Ratko Perić, Petar Palić ili sami papa koji god bude a moje promišljanje kao laika je slijedeće:
„Fra Jozo Zovko je bio svjedokom prvih međugorskih ukazanja koja je temeljito proučio, doživio, proživio, i zbog čega je bio žrtva komunističkog progona i gdje je završio u zatvoru.
Fra Jozo Zovko je za razliku od biskupa Pavla Žanića a poglavito Ratka Perića povjerovao u ukazanja u koja niti on nije naivno povjerovao, jer ih je pomno proučio, u koja ukazanja su također povjerovali i hercegovački“izopćeni“franjevci čime su svi do jednoga navukli na sebe bijes biskupa Ratka Perića, čiji stavovi o Međugorju su do dana današnjega nepromijenjeni tako da su stavovi franjevaca i fra Joze Zovke o Međugorju u suštoj suprotnosti sa stavovima Ratka Perića, i gle čuda tzv“hercegovački slučaj“ je u u potpunoj koincidenciji i kompatibilnosti s međugorskim ukazanjima.
S obzirom kako je fra Jozo Zovko u vrijeme međugorskih ukazanja bio jako“tražena roba u gradu“ kojemu su masovno hrlili hodočasnici iz zemlje i svijeta, on je postao latentna prijetnja zaustavljanju promicanja Međugorja i ukazanja u njemu.
Ne ulazeći u suštinu da li je fra Jozo Zovko u svojim propovijedima, svjedočanstvima, seminarima, duhovnim obnovama, ispovijedima, ili bilo kakvim činjenjima narušio integritet crkve, njeno ustrojstvo, ili je pak činio nešto suprotno nauku naše Katoličke crkve, potpuno je jasno kako je biskup Ratko Perić njemu potpuno zabranio djelovanje unutar crkve što je fra Jozo Zovko osjetio čak i u SAD-u gdje mu je mjesni biskup također zabranio djelovanje.
Ja, ovdje kao laik moram napomenuti kako sam bio svjedokom Svetih misa, ispovijedi, duhovnih seminara i obnova, koje je predvodio fra Jozo Zovko a nikada nisam čuo a ni vidio, niti sam ikoga čuo ili vidio koji je nešto rekao protiv takvih djelovanja fra Joze Zovke, i na svim takvim okupljanjima i susretima osjetio se neki božanstveni mir i olakšanje po završetku takvih susreta.
Fra Jozo Zovko meni kao laiku odista nedostaje sa svojim propovijedima a mislim kako nedostaje i stotinama tisuća vjernika i hodočasnika diljem svijeta koji su ga slušali i koji su se susreli s njim.
Teška kalvarija fra Joze Zovke
Stoga se meni ali i mnogima od nas čini kako je fra Jozo Zovko proživio kalvariju kakvu nije zaslužio na ovoj zemlji jer je promicao upravo one katoličke vrednote koje su hrvatski katolički puk održale stoljećima u životu.
No, isto tako svjesni smo kako rijetki ljudi na ovoj zemlji koji dosegnu toliku razinu svetosti moraju proći svoje Kalvarije pa tako i fra Jozo Zovko od koga nismo čuli kako se žali na križ koji stoički nosi i podnosi godinama.
Nadam se opet kao laik kojemu Bog neće uzeti za zlo ovakvo promišljanje, kako će upravo pod tim križem fra Jozo Zovko na kraju tunela u tami kroz koji nosi svoj križ na leđima ugledati svijetlo koje će ga povesti u raj gdje mu je osigurano mjesto za razliku od mnogih laika, svećenika pa čak i biskupa.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba