Tko kaže kako nema evolucije među ljudskim rodom?
Ipak hajdemo mi prije pisanja ovog teksta razlučiti što je to zapravo evolucija, odnosno što se o njoj navodi u „pametnim „knjigama.
Evolucija (lat. evolutio, »razvoj, razvitak«) je naziv za proces zbog kojeg dolazi do promjena nasljednih osobina bioloških populacija tijekom velikog broja uzastopnih generacija. Nasljedne osobine određuju geni koji se od predaka prenose na potomstvo tijekom razmnožavanja.
Znači ona u suštini predstavlja promjene nasljednih osobina tijekom velikog broja uzastopnih generacija.
Ako se vratimo kojih pedesetak ili više godina unatrag vidjet ćemo kako je našim roditeljima, bakama i djedovima bilo nezamislivo imati za kućnog ljubimca psa veličine mačke,odijevati ga kao čeljade, tepati mu, kupati ga, spavati s njim, jesti za istim stolom s njim, kupovati mu garderobu, te ga nazivati ljudskim imenom, a kad takav pas ugine govoriti kako je taj pas muško-ženske pasmine „umro“te ga sahranjivati uz sve počasti kao i čovjeka.
Isto tako nije nikakva novost pročitati u tzv”žutoj štampi” kako je u obitelji neke glazbene zvijezde nastupila velika tuga i žalost.MI koji vjerujemo svemu i svakome kada otvorimo taj tekst na naše veliko zaprepaštenje pročitamo kako je u tim obiteljima nastupila velika žalost jer im je “umro” voljeni pas ili mačka.
Jednom riječju:STRAŠNO!
Za sve to takvi su spremni odvajati i po nekoliko stotina EUR-a ili nekoliko stotina KM, pa čak i više.
Još je nezamislivije za naše stare prednike bilo uvoditi takve pse ili bilo koje druge kućne ljubimce u ugostiteljske objekte ili nastambe u kojima žive ljudi.
Naši prednici su nabavljali pse koji su bili nastrojeni obrambeno, jaki, žestoki, ljuti jer su im kao takvi bili potrebiti za obranu od vukova , za lov ili pak za čuvanje kuće od lopova kojih je uvijek bilo i bit će.
No, danas je čovjek, a pri tome mislim na ljudski rod odista evoluirao do te mjere, da je sve ono što su naše starije generacije držale kao normalno ovi današnji izopačeni ljudski rod okrenuo naglavačke, i više se ne nabavljaju psi za zaštitu od vukova, za lov i za obranu od lopova, već isključivo kao kućni ljubimci s kojima mlade mame u helankama, muškarci u trenerkama, sa slušalicama na ušima šeću našim parkovima, našim ulicama, po našim haustorima, pa čak i ispred naših crkvi i svetišta.
Ono što je nekada bilo nezamislivo postaje zamislivo. Nenormalno postaje normalno, a od svega postaje najnormalnije sve one koji ovu evoluciju u ljudskom rodu doživljavaju nenormalnom pa čak i nemoralnom napadaju kao zatucane seljačine, imbecile, konzerve, koje je pregazilo vrijeme, jer je sada neko „novo vrijeme.“
A to „novo evoluirano vrijeme“ ne pristaje na kompromis, već nemilosrdno gazi sve pred sobom te se sukladno tom „novom vremenu“mogu vidjeti te „nove generacije“kako bez imalo srama i respekta ulaze u ugostiteljske objekte sa svojim pudlicama okićenim crvenim i rozim mašnicama ne vodeći pri tome računa postoje li u tim objektima oni koji životinje unutar takvih objekata ne žele, i zbog čega su spremni istog trena napustiti taj objekt ne samo tog trena već zauvijek.
Odista je pravo osvježenje vidjeti konobara ili konobaricu koji će odmah s ulaznih vrata takve „nove evoluirane vrste“zaustaviti pri ulasku u ugostiteljski objekt u što se uvjerio i pisac ovih redaka u jednom eminentnom ugostiteljskom objektu u Posušju što je za svaku pohvalu.
No, ono zastrašujuće što nas svakodnevno okupira u svim oblastima našeg života je upornost onih koji nam žele promijeniti životne navike koje su stotinama godina održale ovaj napaćeni Hrvatski, Katolički puk nad površinom mutne vode u kojoj su završile stotine tisuća nevinih Hrvata, namećući nam sve novije i novije protu Božje i protu prirodne aktivnosti i ideologije u svim sferama našeg vjerskog, društvenog i tradicionalnog života uvjeravajući nas kako su te aktivnosti „normalne.“
Svjesni kako dosta takvih aktivnosti u naše krajeve dolazi sa zapada kamo su otišli mnogi naši iseljenici koji su htjeli ne htjeli prihvatili takve aktivnosti kao normalne nama „nenormalnim“ostaje braniti ono što je ostalo za braniti a ostalo je toga dosta.
A toga dosta će svakim danom biti sve više ukoliko se budemo vraćali svom izvorištu Isusu Kristu koji je sve rekao i sve obećao, i ukoliko se budemo toga držali znat će se što je za čovjeka a što za psa.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba