Politička kriza u BiH i iluzija međunarodnog posredovanja
Politička kriza u Bosni i Hercegovini ne jenjava, a pokušaji međunarodne zajednice, osobito Ureda visokog predstavnika (PIC-a), da pronađu rješenje sve su više nalik na uzaludne manevre bez stvarne volje za promjenom. Problem nije u neznanju, nego u svjesnom ignoriranju temeljnih političkih činjenica koje su jasne i laicima.
Jedna od tih činjenica je da bez legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda nema stabilnosti ni napretka. To nije radikalna tvrdnja, već osnova Daytonskog sporazuma – politička abeceda BiH. Hrvatski narod, kao jedan od tri konstitutivna naroda, s pravom traži da ga u najvišim državnim institucijama predstavlja politički predstavnik kojeg je on sam većinski izabrao. Nametanje političkih predstavnika mimo volje naroda nije demokracija – to je prijevara političkog sustava.
Česte tvrdnje kako “glas Hrvata iz Hercegovine vrijedi više nego glas Hrvata iz Središnje Bosne ili Zenice” služe isključivo kao sredstvo skretanja pažnje s pravog problema. U pitanju nije težina glasa, već mogućnost da narod bira vlastite predstavnike. To pravo mora biti jednako zajamčeno svima – i Hrvatima, i Bošnjacima, i Srbima.
Nažalost, bošnjačke političke elite redovito odbijaju svaki prijedlog koji bi vodio prema rješenju problema legitimnog predstavljanja. Umjesto da ponude konstruktivne prijedloge, svaki pokušaj promjene unaprijed proglašavaju neustavnim – i to često bez da je ikada podnesen Ustavnom sudu.
Ignoriranje rješenja vodi daljnjoj podjeli
BiH može opstati i napredovati samo ako se uvažava njezina ustavna struktura i prava svih triju naroda. Ignoriranje tih principa vodi dubljoj podjeli, gubitku povjerenja i slabljenju državnih institucija. Rješenje nije u međunarodnim pritiscima ni formalnim “inicijativama”, već u iskrenom dijalogu naroda unutar BiH, u duhu ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja. Bez toga, svi pokušaji ostaju samo uzaludni eksperimenti.