Facebook objavu Alena Mehinovića prenosimo bez korekcije, u cijelosti:
Danas je 15.5. , prije nekoliko dana kako historija bilježi je završen drugi svjetski rat, moćna i velika crvena armija je zauzela Berlin na praznik rada a onda je obezglavljeni Treći Rajh prisiljen na kapitulaciju.
Nekada su vojne parade u Moskvi bile simbol “dana pobjede” ali od agresije na Ukrajinu i aneksije Krima, Moskvu i crvenu armiju niko i ne spominje. Revizija historije… Meni ne smeta, historiju pišu pobjednici uvijek je tako bilo, samo što se ovaj put historija i pobjednicima briše i prekraja.
Da se razumijemo, nebitan je meni taj 9. Maj te 1945. Godine, i tobožnji kraj drugog svjetskog rata.
Koji uzgled nije ni završio tada jer su tek 25.5. partizanske jedinice ušle u Odžak.
A danas, 15.5. , ne očekujkem da će iko od naših medija išta o tome napisati, ne očekujem ni da će spomenuti, ali na današnji dan iste te 1945. godine desila se najveća sramota te “pobjedničke” vojske na našim krajevima, 15.5. je započela Blajburška golgota.
Koliko je nastradalo ljudi na križnom putu, golobradih momaka koji su regrutovani u domobranske divizije, koliko je samo muslimana stradalo, to nikada nećemo saznati.
Za vrijeme bivše države postojao je termin “odstupili”, kako to lijepo zvuči, kao što je i u Sidranovom filmu “otac bio na službenom putu” tako su i očevi naših djedova i naši djedovi završili negdje “službeno”.
Trbovlje, Macelj, Žumberak, Jazovka, Drava, Sava…
Ne zna im se mezar, ne zna im se broj, zna se da su “odstupili”. Ne očekujem ja da će Bošnjaci ikada izgraditi to kolektivno sjećanje, sramota je kod nas spomenuti Bleiburg i križni put da ti ko ne prilikepi etiketu ustaše.
Ja ih zaboraviti neću, el fatiha svim nevino pobijenim, a prema zapisima iz Gračaničkog glasnika samo iz Male Brijesnice ih je “odstupilo” 66.
Ispod je fotografija iz jame Jazovka nakon što je otkrivena, brižno i sistematski poredani skeleti pobijenih zarobljenika i civila.
Hrvatska je prije nekidan preuzela od Slovenije 500 posmrtnih ostataka da ih dostojno sahrani. Mi svoje nit tražimo nit hoćemo da znamo.
Opus moderandi je uvijek isti, Foča, prije toga Šehovići… I da ne idem daleko, nisam historičar.
Nije naša historija počela Zahnobihom kao što ni naša stradanja nisu počela 11.7.1995.
Izgubila je naša država i u prvom svjetskom ratu, ali romantično je kada Bošnjak pogine na Soči ili Galiciji, pa odu delegacije pa se piše o K.u.K armiji (koja je uzgled isto tako gubitnička vojska).
Ne smije Bleiburg biti taboo, ne smijemo zaboraviti te žrtve.