Piše: Josip Milić
Stjepan Mesić opet docira povijest. Kaže bivši predsjednik kako su partizani oslobodili Hrvatsku u granicama koje danas imamo, pa su je kasnije branitelji samo obranili. Lijepo zvuči, kao komunistička bajka za lakše spavanje. Ali samo ako zatvorite oči pred stvarnošću.
Jer ako su partizani “oslobodili” Hrvatsku, kako to da su iza sebe ostavili Jugoslaviju — tamnicu hrvatskog naroda, u kojoj se hrvatska zastava nije smjela vijoriti, a hrvatsko ime izgovaralo šapatom? Ako su oni oslobodili Hrvatsku, zašto su onda ubijali Hrvate na Bleiburgu, po Križnim putevima, po jamama i šumama od Macelja do Kočevskog Roga? Od koga su je to “oslobodili” — od nje same?
A što ćemo s 1991.? Ako je Hrvatska bila oslobođena 1945., zašto su onda branitelji morali ponovno dizati barikade, ginuti za Vukovar, i ponovno oslobađati Knin, Petrinju, Glamuč i Gračac? Od koga su se to oslobađali, ako je već bila slobodna? Možda od “osloboditelja”?
Istina je, gospodine Mesiću, da partizani nisu oslobodili Hrvatsku — oni su je predali Beogradu. U ratu su možda pobijedili Nijemce i ustaše, ali su odmah zatim potčinjeni novom gospodaru, novoj ideologiji, novoj tamnici. Nisu stvorili slobodu, nego su ubili svaku mogućnost da ona zaživi.
Pravo oslobođenje Hrvatske dogodilo se tek 1991., kad se narod digao protiv iste one jugoslavenske armije koja je proizašla iz partizanskog pokreta. Branitelji su, krvavim rukama i čistim srcem, vratili Hrvatskoj ono što joj je 1945. oduzeto — samostalnost, slobodu i ponos. Oluja nije bila “obrana granica”, nego završni čin pravog oslobođenja.
Zato, gospodine Mesiću, prestanite vrijeđati branitelje usporedbama koje nemaju veze s istinom. Hrvatska nije rođena u Šumama, nego u Vukovaru, Škabrnji i Kninu. I nije je oslobodio nikakav komitet, nego običan narod koji je znao da je domovina svetinja.