Matej Škarica: Prije Drugoga svjetskoga rata, otpočeo je propagandni rat
Knjiga Mateja Škarice dugoga naslova: „Prozor-Rama i sjeverna Hercegovina u vrtlogu Drugoga svjetskoga rata“ nije, kako sam autor u uvodu kaže, tipično povjesničarska. Matej na jednom mjestu piše kako je gotovo svaki stanovnik bivše Jugoslavije bar čuo za Prozor po onoj rečenici: „Prozor mora pasti“! Polazeći od te činjenice on istražuje, ispituje, intervjuira svjedoke, prikuplja zanimljivu građu i oblikuje je u ovu vrijednu knjigu. A sve to on sublimira svojim promišljanjima i zaključcima.
Autoru nije bila namjera nabacivati se bezbrojnim historiografskim faktima, izvorima, brojkama, niti fusnotama. On pojašnjava kako je Bosna i Hercegovina od pamtivijeka bila privlačna za strane vojske i zavojevače zbog prirodnih ljepota, ali i povoljnog položaja. Zemlja je to sa skromnim i radišnim ljudima koji su unatoč povijesnim nepogodama znali očuvati suživot i međusobno poštovanje, a uz to i značajke vlastita identiteta. Matej ovom knjigom želi čitatelju dočarati atmosferu jednoga vremena te mu pojasniti kako je jedno mirno podneblje u jednom trenu pogođeno vrtlogom razaranja. Rat kao jedna od najstarijih i najskupljih ljudskih djelatnosti čijom se silom želi poništiti ili pokoriti druge ljude ili skupine, uvijek sa sobom nosi užase. Valja reći i to da je Matej knjigu objavio na 80. obljetnicu četničkog pokolja nad stanovništvom Prozor-Rame.
Autor je knjigu od 387 stranica podijelio na 17 poglavlja, naravno plus uvod. Knjiga obiluje vrijednim fotografijama u boji te zemljopisnim kartama. Na početku knjige autor govori o zemljopisnom smještaju Rame, pojedinim povijesnim izvorima i tragovima te ostacima stare srednjovjekovne pripadnosti. Prije nego krene s poglavljem o Drugom svjetskom ratu, autor u četiri poglavlja opisuje opće stanje duha između dva svjetska rata i prilikama u svijetu i Hercegovini. Iako knjiga nosi uzak naslov po čemu čitatelj na prvu može zaključiti da se odnosi samo na Ramu, Matej u ovoj knjizi podrobno objašnjava svjetske društveno-političke prilike, kao i one u Jugoslaviji i BiH.
Tako je izvukao niz zanimljivih podataka iz vremena NDH za Mostar od kojih izdvajam ovaj. „U Mostaru je primjerice na području Podhuma, središnjeg trga, gradske gimnazije do glavnog željezničkog kolodvora bio postavljen ‘cestovni krugoval’ (jedna vrsta razglasa), koji je bio u nadležnosti gradske administracije NDH i talijanske vojne uprave prenoseći vijesti o pokretima združenih snaga na Istočnom frontu ili umirujući narod zbog divljanja četnika u sjevernim, južnim te jugoistočnim dijelovima grada. Na zgrade željezničke postaje u Mostaru, nedaleko gradske gimnazije, bili su oblijepljeni standardizirani ratni plakati kakvi su se mogli vidjeti u Sarajevu i Zagrebu, a čuvalo ih je redarstvo kako ih potajno ne bi potrgali komunistički ilegalci.“
Naime, prije pravoga rata otpočeo je propagandni rat o kojem autor donosi cijelo poglavlje, na čak 12 zanimljivih stranica. Ta je propaganda o ratu sve više rasla te se pretvorila u neslućeni govor mržnje prema neprijatelju. Neprijatelja je potrebno što više ocrniti i dehumanizirati kako bi se stekao dojam da s druge strane uopće nisu ljudi nego zvjeri koje se mora zatrti. Na drugoj strani svoji se lideri veličaju i uzdižu na razinu nedodirljivih autoriteta. To nije bilo samo kod jednog naroda, nego kod svih. Gradnja kulta ličnosti, pozivanje na volju naroda i jednopartijski sustav su obilježja oba totalitarna režima, i komunističkoga i ustaškoga. Komunisti su optuživali ustaše da su kvislinzi Nijemaca i Talijana, dok su ustaše za komuniste govorili da su destruktivne štetočine i sluge boljševičke crvene bande. Muslimani su u većini, kako kaže autor, prigrlili šahovnicu i slovo U na fesu, posebice u istočnim i centralnim dijelovima BiH (str. 139.). Tako su pod zapovjedništvom Bećira Lokmića u Sarajevu formirane dvije bojne Crne legije s oko 1 000 vojnika kojima je prvotni cilj bio zaštiti stanovništvo istočne Bosne od četnika, piše Matej u svojoj knjizi.
„Četnici su svojevrsna nadogradnja raznih orjunaških, radikalskih, rojalističkih, velikosrpskih organizacija koje su otprije bile aktivne na području Trojedne kraljevine. Zanimljivo da je na stotine pobornika četništva nesrpske nacionalnosti bilo je prisutno na prostoru centralne Dalmacije i otoka pred sam rat, konkretno u gradu Splitu.“ (str. 235.) Da! Dobro ste čuli. Stotine pobornika četnika nesrpske nacionalnosti. Broj četnika koji nisu priznavali vlast NDH je 1942. porastao. Oni su odgovarali Talijanima. Talijani ih vojno opremaju i osiguravaju te prevoze do „problematičnih područja pod kontrolom partizana“. Međutim, četnici se nisu borili protiv partizana, nego su pod tom izlikom počinili 1943. stravične zločine nad hrvatskim ženama i djecom u vrličkom kraju, splitskom zaleđu, cetinsko-omiškom području. (str. 235.) Budući da je to bilo područje talijanske okupacione zone, ustaška zaštita stanovništva je bila zabranjena. Talijana je 1942. bilo oko 250 000. I Mostar je bio talijanska okupaciona zona, pa tako ni ustaše nisu smjele ući u Mostar od rujna 1941. do rujna 1943. kad je pala Italija. Kroz to vrijeme četnici su u Mostaru na Musali imali svoj štab. U savezničkom bombardiranju Mostara 1943. i 1944. poginulo je na desetke građana. Sve su ovo i te kako važni podatci koje autor objelodanjuje javnosti, a bili su prikrivani svo vrijeme trajanja jugo-komunističkoga režima.
Na 200. stranici autor se bavi pitanjem Hrvatske pravoslavne crkve koja je osnovana za one pravoslavce koji se ne osjećaju Srbima i koji su bili spremni prihvatiti NDH.
Još nešto što nama danas može biti i te kako zanimljivo obzirom na aktualnu situaciju. Na 188. stranici autor objašnjavajući sveopće stanje na ratištu, piše kako se na istočnom bojištu, u ukrajinskom Harkovu, u ljeto i jesen 1942. godine uz Nijemce izuzetno hrabro borila jedna pukovnija hrvatskih legionara. Sredinom 1943. gotovo svi su izginuli u ruskoj ofanzivi.
O ovoj vrlo zanimljivoj knjizi bi mogao još puno govoriti, ali moram ostaviti vama dragi čitatelji da uživate u ovom iznimno zanimljivom štivu koje vam od srca preporučujem. Saznat ćete mnoge činjenice koje do sada uvjeren sam, niste znali. Za ljubitelje povijesti, ali i za sve ljubitelje istine, ova knjiga je prava poslastica. Stoga je od srca preporučujem.
Mr. sc. Josip Milić