Piše: Lili Benčik
Nema dvije istine o Titu. Ima samo dva viđenja, realnog i nametnutog iz komunističkog agitpropa građenja kulta ličnosti.
Realno, potkrijepljeno povijesnim činjenicama je da je bio komunistički zločinac, doživotni diktator, koji se izvrsno snalazio u svjetskoj političkoj kombinatorici i geopolitici, jer je zahvaljujući toj njegovoj snalažljivosti i aroganciji, svjetska politička elita prešutno prešla preko masovnih zločina koji su po njegovom osobnom naređenju počinjeni.
Tako je već 16. ožujka 1953., Tito Galebom uplovio u Temzu, bila je prva službena posjeta jednog komunističkog vođe Velikoj Britaniji. Posjet je poslužio kao uvod u Londonski sporazum potpisan godinu dana kasnije, kada je Trst konačno pripao Italiji.
A nametnuto viđenje je o Jugoslaviji kao zemlji bratstva i jedinstva iznikloj iz „NOB,-a džinovske borbe naroda“ „druga Tito“, „maršala Tito“, „Ljubičice bijele“ … „Titova puta“. To nametnuto viđenje živi još i danas u veličanju bratstva i jedinstva u kojem za državotvorne Hrvate nije bilo mjesta ni života, i negiranju počinjenih zločina u ime socijalističke revolucije i jugoslavensko-komunističke ideologije.
J.B.Tito umro je 4.svibnja 1980.godine, a od njegove životne ostavštine u materijalnom smislu, nije ostalo ništa. Jugoslavije nema već 32 godine. Sa njom su nestale tekovine NOB-a, nestala je poražena JNA, nestao je Pokret nesvrstanih.
Razdruživanjem i prekidanjem svih državno -pravnih sveza sa Jugoslavijom 8.listopada 1991. Hrvati se nisu oslobodili i Jugoslavena i svih pridruženih mrzitelja Hrvatske.
Tragedija Titove mentalne ostavštine po Hrvate, je podijeljen hrvatski narod. Ostaci jugo-struktura tzv. duboke države ne dopuštaju da Hrvati žive svoje hrvatske vrijednosti , već ti jugo-titoisti neprestano nameću svoj jugo-komunistički sustav vrijednosti.
U tijeku Domovinskog rata agresori Srbija i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate.
Tu se radilo o potpunom brisanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti postojanja na ovom prostoru!
I to je ta najgora titova ostavština hrvatskom narodu, ta Peta kolona, koja razara nacionalno biće i nacionalni identitet iznutra!
Usprkos brojnim EU Rezolucijama o zločinačkom totalitarnom režimu u Jugoslaviji i njegovim posljedicama, još se uvijek veliča Tito.
Ostali su trgovi , obale i ulice sa njegovim imenom, naročito u Istri, a Krapinsko-zagorska županija preko Kumrovca, od zločinca Tita radi turistički brand.
Suočavanja sa jugoslavenskom zločinačkom prošlošću u Hrvatskoj nema, ne priznaju se zločinački karakter i diktatorski način vladavine u Jugoslaviji, ali zato slijednici tih jugo-komunističkih zločinaca potenciraju zločine počinjene u NDH, stigmatiziraju Hrvate kao „genocidne zločince“ , slijednice NDH i održavaju kult ličnosti J.B.Tita još živim.
Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzmu za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi.
Razlika je samo u odgovornosti i kazni! Koliko su i jesu li ideolozi odgovarali za počinjene zločine u ime ideologije. Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti, jer misle da su njihovi zločini „manje“ zločini i stoga opravdani. Zločin ostaje zločin, ljudski život je ugašen, žrtvovan u ime ideologije, stoga žrtva i ostaje žrtva.
Kada sam pisala da je u mom djetinjstvu vladala nestašica hrane, mnogi su se rugali, a evo dokaza kako je Tito molio Zapad hranu za Jugoslaviju!