U Slobodnoj Dalmaciji 14. lipnja 2023. osvanula je vijest o inicijativi „Građanske udruge Drugi grad“ za bratimljenje Splita i Novog Sada – gradova koji, navodno, dijele „važne sličnosti“: pozivni broj, položaj drugog po veličini grada u državi, ljubav prema Balaševiću i nogometne uspjehe u bivšoj Jugoslaviji. Naizgled bezazlena inicijativa, međutim, otvara duboku ranu i ponovno testira granice hrvatskog pamćenja i dostojanstva.
Profesor Mihovil Biočić s pravom podsjeća kako Novi Sad nije bilo koji grad – nego središte iz kojeg je 1991. krenula medijska i vojna ofenziva na Hrvatsku, gdje je djelovao zloglasni Novosadski korpus, odgovoran za masakre u Vukovaru i okolici. Bratimljenje s gradom koji nikada nije izrazio kajanje, niti pokazao spremnost da otkrije sudbinu nestalih Hrvata, može predložiti samo onaj tko zaboravlja srpsku agresiju i žrtvu hrvatskog naroda.
Biočić podsjeća i na sramotnu izjavu novosadskog kantautora Đorđa Balaševića, koji je u jeku razaranja Vukovara ismijavao hrvatske branitelje, dok je istodobno govorio o „uhvaćenim ustašama“ i „voštanim licima časnih sestara“. Takva „obostrana ljubav“ ne može biti temelj prijateljstva.
Profesor upozorava da inicijativa nije tek kulturni projekt, nego dio šireg plana – nastavka „Memoranduma 2“ iz 2011., kojim se pokušava uravnotežiti krivnja za agresiju, potaknuti jugonostalgija i relativizirati zločini. Srbija, pod krinkom „kulturne suradnje“, već desetljećima nastoji „graditi jugoslavenske sentimente kroz glazbu, sport i pop kulturu“, kako stoji u dokumentu. U tom svjetlu i bratimljenje Splita i Novog Sada dobiva sasvim drugo značenje.
Podsjetimo, Hrvati u Vojvodini i danas žive u nejednakom položaju. U Kukujevcima, nekad hrvatskom selu, danas gotovo da nema Hrvata. Obitelji poput Matijević, Oskomić i Abjanović ubijene su samo zbog nacionalnosti, a zločini nikada nisu ni istraženi ni obilježeni. Ni vrtići s programom na hrvatskom jeziku ne mogu se otvoriti bez birokratskih opstrukcija, upozorava Hrvatsko nacionalno vijeće. Problem nije u „nedostatku kadra“, nego u nedostatku volje.
U isto vrijeme, u Splitu je početkom studenoga izbila afera oko „Dana srpske kulture“. Događaj je održan bez službenog odobrenja Gradskog kotara Blatine-Škrape, a mladi su spontano izrazili nezadovoljstvo zbog izbora vremena – u mjesecu sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Premijer Plenković odmah je zatražio kazneni progon sudionika, iako policija nije zabilježila nasilje. Kotarska vijećnica Julija Budimir Bekan, hrvatska braniteljica i pripadnica 4. gardijske brigade, poručila je da manifestacija nije bila ni prijavljena ni odobrena te da bi se, da je organizirana u neko drugo vrijeme i po zakonu, izbjegli svi nesporazumi.
Dok se u Srbiji i dalje prešućuju zločini nad Hrvatima, a u Hrvatskoj se osuđuje svaki oblik otpora prema relativizaciji agresije, postavlja se pitanje: tko i s kojim pravom pokušava ponovno „bratimiti“ gradove čija je povijest obilježena krvlju?
Bratimljenje Splita i Novog Sada, ako se dogodi, neće biti čin mira nego čin poniženja. Hrvatska ne smije graditi „prijateljstva“ na lažima i nepravdi, nego na istini, kajanju i poštovanju žrtava. Sve dok Novi Sad ne položi račun za Vukovar, Kukujevce i sve hrvatske grobove bez imena – svaka inicijativa „drugog grada“ ostaje samo još jedan pokušaj stvaranja nove Jugoslavije pod krinkom kulturne suradnje.
Objavljeno: