U Hrvatskoj javnosti 2010. godine pojavila se vjerodostojna, no ničim potvrđena i
teško dokaziva, točna brojka zatočenika logora Jasenovac. Naime Ilija Barbarić, bivši ustaša nastanjen u Brazilu, tvrdi da je 1. svibnja 1945. imao u rukama
“registarske knjige logora Jasenovca” te da su u knjigama bile upisane sve osobe koje su prošle kroz logor od njegova osnutka do raspuštanja. Nadalje Barbarić
tvrdi da su knjige s popisima logoraša “spalili prije nego smo napustili Zagreb,
7.svibnja 1945.” Prema “knjigama registracije”, tvrdi Barbarić, kroz Jasenovac
je prošlo ukupno 18 600 zatvorenika uključujući i one koji su otpremljeni u Njemački Reich na prisilni rad.
Ponekad se pojave istupi i tvrdnje koje izrazito podjare strasti. Stjepan Razum iskazao se 2012. za reviziju prevladavajućih i desetljećima promicanih navoda o razmjerima ljudskih gubitaka u vrijeme NDH, a napose o žrtvama Jasenovca. No zastupa otprije u određenim hrvatskim nacionalističkim krugovima
jedino prihvatljiva, ali i teško dokaziva i malo vjerojatna stajališta da je u poraću
logor Jasenovac “imao duže trajanje, nego li onaj ratni. U poslijeratnom logoru
[Jasenovac] stradao je neizmjerno veći broj nego li u ratnom logoru”. Uz to Razum tvrdi da je Jasenovac za vrijeme NDH bio “radni i tranzitni logor. U njemu
se nije provodilo ubijanje”, i zaključuje bez zadrške da “za masovna ubijanja u logoru Jasenovac nema nikakvih dokaza”, zatim i da su “najbrojniji logoraši bili
sami Hrvati, protivnici ustaškoga režima”, kao i da je “točan broj žrtava logora
Jasenovac niži od najniže službene komunističke procjene”
Objavljeno: