Idejni tvorci „karti seksalica“ roditelje definiraju kao najveću preprjeku uvođenju seksualnog odgoja u škole, a njihov jezik nazivaju homofobijom, transfobijom i umjetno konstruiranom prijetnjom rodnom ideologijom. Trebalo bi ih, zapravo, držati daleko od djece, a ne promovirati kao korifeje seksualne edukacije mladeži.
Kada je riječ o promicateljima rodne ideologije, roditeljskog opreza nikad dosta
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Nakon što je Grad Zagreb predstavio plan za uvođenje seksualne edukacije u škole u okviru novog predmeta, otvorena je, zapravo nikad pacificirana, fronta ljevice i desnice. Štoviše, ljevičarski su dnevnici – a to su više-manje svi u Hrvata – obznanili kako je Hrvatska (možda) na rubu nove konzervativne revolucije. Glavna će se bitka, vele, voditi u Zagrebu, a sve zato jer zagrebačka vlast planira od rujna 2026. uvesti novi predmet Zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovne i srednje škole. S obzirom na delikatnost ovoga „slučaja“, Lijeva je naša očekivala reakciju Katoličke Crkve i konzervativnih krugova.
I njihova su se očekivanja – ostvarila.
Vapaj s Trga Sv. Marka
Zagrebačka nadbiskupija, naime, drži kako je neprihvatljivo da se ideološki zahvati, s očitim primjesama jednoumlja, metodama nametanja i podmetanja unose u bitne obrazovne kurikulume koji se tiču tako osjetljiva područja kakvo je razvoj djece i mladih. No, prije toga valja kazati kako su sredinom rujna najveću pomutnju, nakon, dakle, predstavljanja „seksualne edukacije“, izazvale kartice s pitanjima koja su – bjelodano – neprimjerena djeci, o čemu svjedoči kako su učas nazvane „kartice-seksalice“. Što slijedom njihova sadržaja, nisu kumovima s desna, koji su ih imenovali, mogli osporiti ni ljevičari, poklonici novoga – „predmeta“.
U prvim je redovima ove (potencijalne) revolucije saborski zastupnik Nikola Grmoja kojemu ova aktualna okolnost u stanovitoj mjeri i pogoduje budući da je u tijeku predizborna predsjednička kampanja u njegovu Mostu, a on bi rado bio (Božo) Petrov umjesto Petrova. I, uistinu, taj si je vjerojatni novi stranački lider dao truda te je dobro proučio sadržaj i prezentirao ga usred Hrvatskog sabora. Primjerice: „Stvara li ti bol ikad užitak, koja su tvoja očekivanja od seksa?“, jedno je od pitanja na koje se očekuje (dječji) odgovor. „To je suludo pokušavanje proguravanja nekih nastranih praksi, sadizma, mazohizma, kao sadržaja koji će se nuditi našoj djeci“, zavapio je Grmoja s gornjogradskog Trga Sv. Marka.
Grad je Zagreb žurno odgovorio da je imenovao stručno povjerenstvo za zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, u komu su stručnjaci koji će se baviti temama koje će pokriti zdravstveni odgoj: mentalno zdravlje mladih, ovisnost, zdrave stilove života i spolno i reproduktivno zdravlje.
Tko je ubio Charlieja Kirka?
Kako nisu bili baš uvjerljivi, topničku im je potporu u žestokoj saborskoj raspravi potkraj rujna dala Dalija Orešković (Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a), glasovita po histeričnim i ustrajnim lažima o ustašizaciji Hrvatske. Evo zato, prije negoli čujemo što je zborila u Saboru o „karticama-seksalicama“, čujmo, radi lakše identifikacije rečene, njezina zapažanja u kontekstu Thompsonova zagrebačkog koncerta.
„Osobno mi teme woke pokreta nikada nisu bile prioritet, niti nešto što prvo ističem i s čime se identificiram. No, u ovom kontekstu prepoznajem zašto je Crkva uz dio desnih političkih stranaka diljem svijeta, od Amerike pa nadalje krenula u rat s tzv. woke ideologijom. Jer je woke nenasilan. Jer woke može živjeti u miru, u suživotu s različitostima. Ništa na svijetu toliko ne straši ona hipodromska kopita, kao osoba, pojedinac koji sam sebe definira onako kako to svojom voljom odluči, koji nije jednoobrazan kao interpretacija i reinterpretacija istosti. Takve pojedince Crkva i desničarski pokreti vide kao prijetnju svoje slike Boga“, napisala je, mrtvo-hladno uvrijedivši pola milijuna Hrvata, retorikom koja baš kao da je prepisana iz Srbije. Na što su je podsjetili kako je nenasilna woke ideologija ubila Charlieja Kirka…
Bolje da roditelji ne znaju…
U Saboru je pak izravno optužila Crkvu da se bori za svoju moć nad državom te da zapravo kani kreirati obrazovne sadržaje. „Crkva već ima svoje katoličke vrtiće, škole i fakultete. Crkva ima i svoj vjeronauk u državnim školama. Crkva ima svoje pravo svojim vjernicima tumačiti nauk vjere. Ali nema pravo zatirati prava i slobode drugih, niti ih svojom retorikom sotonizirati“, oštro će Orešković poručivši roditeljima da prate i prouče što će se djeci u školama ponuditi kao nova izvannastavna aktivnost te da ne dopuste da odrastaju u intelektualno i duhovno zatvorenijem i zadrtijem okruženju od onoga u kome smo mi rasli. Roditelje, međutim, nije uvjerila, nego, u biti, mobilizirala. Reagirala je, naime, inicijativa roditelja Karte na stol tražeći neovisnu reviziju sadržaja, uključivanje roditelja u sve faze te da se radi u skladu sa stručnim standardom, moralnim normama i zdravim razumom. „Tražimo da se jasno pokažu svi planovi i dokumenti i da se provede javna rasprava“, poručili su iz ove inicijative, koja je 4. listopada organizirala javni prosvjed ispred zgrade zagrebačke Gradske uprave. Preciznije, u blizini mjesta (potencijalnog) zločina.
Nikada nije odgovoreno na pitanje: Od kud „karte seksalice“ na konferenciji o „zdravstvenom odgoju“ u školama ako nisu namijenjene djeci, pa (makar) i samo onoj – srednjoškolskoj?!
Što je, u biti, logičan slijed budući da su autori rečenih (dječjih…) kartica udruga Status M, interesno i ideološki bliski stranci Možemo. Uz to, ova se feministička i LGBT udruga, baš zbog bliskosti s tom u Zagrebu vladajućom strankom, financira iz proračuna te tako o „državnom trošku“ nastoji djecu usmjeriti ka ekstremno lijevom svjetonazoru. Zagrebački je pak gradonačelnik, usred ove zapaljive polemike, vatru gasio tvrdnjom kako je zapravo riječ o izvannastavnoj aktivnosti koja će biti predstavljena u okviru kurikuluma koji se još nije ni počeo izrađivati. Kad to bude dovršeno, tvrdi, onda će svaki roditelj odlučiti želi li da njegovo ili njezino dijete ide na tu izvannastavnu aktivnost ili ne.
Čemu (onda) reklama?!
Nije, međutim, lako vjerovati Tomislavu Tomaševiću – jer je taj najavljeni kurikulum obavijen velom tajne, a nikada nije odgovoreno na pitanje: Od kud „karte seksalice“ na konferenciji o „zdravstvenom odgoju“ u školama ako nisu namijenjene djeci, pa (makar) i samo onoj – srednjoškolskoj?! Istina, iz udruge Status M kazali su kako su kontroverzne karte predstavili (samo) kao svoj produkt. No, zar ih taj proizvod – pa i ako je samo riječ o reklamiranju – kvalificira sudjelovati u kreiranju zdravstvenog ili bilo kojeg odgoja u školama?! U biti, sami su se raskrinkali.
Uz to, odgovor s kim roditelji (i djeca) imaju posla, ponudio je Narod.hr, koji je nedavno podsjetio kako su kreatori „karti-seksalica“ u rujnu prošle godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu sudjelovali na „znanstveno-stručnom“ seminaru naslovljenom Kako s roditeljima razgovarati o seksualnom odgoju i obrazovanju za rodnu ravnopravnost, na komu su roditelji definirani kao najveća prepreka uvođenju seksualnog odgoja u škole, a njihov jezik nazvali homofobijom, transfobijom i umjetno konstruiranom prijetnjom rodne ideologije.
To je, jasno, prepoznala i Zagrebačka nadbiskupija pa je, dakako, krajem rujna objavila Izjavu o postupcima kojima Grad Zagreb u osnovne i srednje škole namjerava uvesti za katolike neprihvatljive pristupe i sadržaje pomoću predmeta „zdravstvenog odgoja i obrazovanja“.
Skretanje s bitnog
Nadbiskupija apelira na roditelje da se angažiraju (i) u Vijeću roditelja kako bi doista bili upoznati s prijedlozima i sa stvarnim namjerama onih koji nude, promiču ili snagom političke vlasti nameću odgojne i obrazovne programe. „…Tako je i s onima koji žele provoditi ‘sveobuhvatnu seksualnu edukaciju’, jer i sami primjećuju da su im istinska zaprjeka na tom putu – roditelji. Zbog toga traže načine kojima bi s jedne strane skrenuli pozornost s bitnoga, a s druge strane nametanje prikazali ublaženim tonovima, smještajući željene programe u izbornost i u školske izvannastavne aktivnosti, a cilj je zapravo obvezatnost“, upozorili su s Kaptola na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela.
Uz to, repliciraju, naravno neizravno, i Oreškovićki kojoj je – po starom komunističkom modelu – „religija opijum za mase“, poručivši kako se Crkva nikada ne može odreći iznošenja istine o čovjeku i svijetu, posežući, kada je potrebno, i za otvorenim govorom i bez uvijanja koji može izazvati poneko početno nerazumijevanje.
Mada, u ovom se slučaju ne može kazati „Oprosti im, ne znaju – ne razumiju – što rade“. Riječ o perfidnom, zakulisnom planu, srećom, raskrinkanom. Slijedom čega katolička djeca naprosto ne trebaju upisivati predmet koji im pokušavaju nametnuti. Dakle, zdravstveni odgoj da, ali ne ideološki utemeljen i pod ravnanjem, u najmanju ruku, kontroverznih udruga koje inzistiraju na sekularizaciji djece i promiču rodnu ideologiju.